Kako bih izbjegla pisanje u afektu, jučer se nisam oglašavala bilo kakvim reakcijama na “lukavi” plan Domovinskog pokreta kojim kane mlade spriječiti u slušanju cajki…. Naime, taj potez me podsjeća na paradoks u kojem te manijak koji je probo nožem želi zaštititi od noža tako što će te preodgojiti, budući da si (tvrdi manijak) sam kriv što si se nabo na nož… Nakupina već na prvi pogled sumnjivih ljudi koja već relativno dugo (predugo) vodi kampanju “borbe protiv lektire”, koja se smatra pozvanom da cenzurira književne tekstove i iz korpusa podobnih i prikladnih izbacuje osvjedočeno sjajne književnike. Ista ta nakupina sad Hrvate želi spasiti od cajki. I to ne uvođenjem većeg broja sati likovne i glazbene umjetnosti, ili zahtjevom da se školama povećaju sredstva za, recimo, organiziranje gostovanja književnika ili odlaske u galerije, muzeje ili na kazališne predstave. Ne! Apsolutno ne! Zašto bismo mlade umove trovali nekakvim Rodinom, Griegom, Mozartom ili Monetom, ne daj Bože tamo nekim Giacomettijem?! Oni traže da se uvede novi predmet u škole, predmet koji će mlade poučavati kulturnoj baštini roda njihovoga. Drmež i gluho kolo, bašćanska ploča u svaku učionicu! Diple i gusle u svaku dječju ruku! Pa da vidimo kako ćemo napredovati! Čekam prijedlog DP-a za strelovit gospodarski napredak. Bit će to kvantni skok, slutim.