Ima tako romana ili književnih djela koja budu prije „pročitana“ nego što su i napisana. Jedno je od takvih i roman-esej-strip Brat, nastao iz pera već etabliranog autora povijesnih romana i stripova Milka Peka.

Brat je zapravo knjiga s povlasticama, jer stilski nije omeđena, već je prožeta odlikama više žanrova, posve hibridno obojena, i uz to još zaokružena u izvrsno crtani strip (crtač Nikola Ćurčin). Posljednjih godina, zna se, ratna tematika pobire golem uspjeh u književnosti, ali i na filmu. Redatelji sve češće posežu za književnim djelima koja se odnose na ovaj žanr i prenose ih na ekran. Iako s različitim prilagodbama, postoje mnoge knjige o ratu koje su postale autentična remek-djela na filmu. Međutim, Milko Peko je ratni roman uspješno prenio u drugi, njemu svojstveniji žanr – strip.

Ratni roman, čemu je ovo djelo izgleda u nastanku težilo, često se vrti oko paradoksa – odbacivanja romantike u korist dokazanih i autentičnih činjenica. Tako je i s Bratom, u kojem pratimo autorovo putovanje kroz mjesta na kojima su se odvijali događaji tijekom Drugog svjetskog rata. Čak su i osjećaji, emocije, pitanja na koja se ne može odgovoriti, čuđenje pred novim načinom života daleko od onoga na koji su navikli, isti oni što su ih Pekini junaci doživjeli.

U osnovi, Brat je poluautobiografski roman-esej zbog kojeg želite dublje zaviriti u prošlost Podbiokovlja, ali je istodobno i duboka priča o tome kako izbori iz prošlosti mogu utjecati na našu sadašnjost, zauvijek je mijenjati i, često, iskrivljavati. Uz dirljivu poruku, između stranica ove knjige naučit ćete da čak i – kad se nešto čini ludim, uvijek morate krenuti naprijed.

Tema rata vrlo je teška za ispričati svakom pripovjedaču. Unatoč tomu, oduvijek se smatrala vrijednim književnim materijalom. Posebice, kao u slučaju ovoga djela, ako nismo znali sahraniti povijest, pustiti je niz vodu. Peko je ovime uistinu odškrinuo komadić povijesti – dok politički i antifašistički svjesna generacija zamalo nije posve zaboravljena, a većinsko mišljenje pokrilo istinu kako sačuvati čistoću ideala. Svejedno, roman je moralno jasan; evidentna je autorova bliskost s likovima, među kojima se sve događa na relativno manjem prostoru – u biokovsko-neretvanskom kraju. Dinamična, brza priča i dijalozi najčvršća su poveznica među likovima. No, moglo bi se reći kako Peko ima pred sobom veliko platno za oslikavanje, ali ograničenu paletu. Zašto? Jer promatra rat s dokumentarističkoga očišta, a socijalnu kemiju oblikuje u stripaškom stilu. Pozadinu romana čini povijest Podbiokovlja, koju – nema tu dvojbe – Peko dobro poznaje i koja je čvrsta, nepomična, zadana između boli i muke. Svrha je Brata predstaviti ne samo rat, već i cijelo društvo toga razdoblja, sa svim snagama i slabostima, političkim i ideološkim razdiobama. Prepuno filozofskih, znanstvenih i povijesnih referenci, ovo je djelo radnjom smješteno u razdoblje dolaska Talijana na područje Makarskoga primorja i neretvanskoga kraja početkom Drugog svjetskoga rata i posebno se usredotočuje na događaje toga vremena.

Autor Brata de facto posvećuje partizanskoj borbi, temeljnoj ideologiji toga kraja za Drugog svjetskog rata, a usredotočuje se na biokovske borce, uglavnom one iz mjesta Gradac, Brist, koji su se odlučili pridružiti partizanskim odredima, pronašavši prostor u komunističkoj brigadi nakon što su Talijani gotovo potpuno  uništili i spalili mjesto te nakon teškog zločina u policijskoj postaji. Nakon punih osamdeset godina, autor se, eto, odlučio demistificirati zbivanja iz toga razdoblja, pa je roman isklesan na istinitim događajima.

Stil knjige je suh, pomalo huškački, bitan. Peko se koristi vrlo kratkim rečenicama, ali u isto vrijeme sve su to savršene misli koje dohvaćaju dubinu duše. Dijalozi između likova vjerno slijede ovaj obrazac: nikada nisu pretjerani, ali upravo zbog svoje kratkoće nevjerojatno su učinkoviti. Sadržajno, kao što naslov sugerira, autor prati Vita, mladoga Gračana, duboko urasla u mjesto. Gradac i tamošnji način života, koji se, nakon zuluma što su ih počinili Talijani u mjestu i okolici, odluči sa svojom braćom, sestrom i skupinom mladih iz mjesta priključiti partizanima u Biokovu kako bi ušli na ratom razoreni teritorij i pomogli i zaštitili pravo na slobodu. Knjiga je, zapravo, prilično vjerna naracija putovanja gračkih boraca tijekom ratnih godina i njihovo sudjelovanje u odlučnim bitkama Drugog svjetskog rata.

Pripovijedanje u knjizi odvija se u trećem licu, a svojevrstan je vapaj protesta protiv nepravdi i dezinformacija, ali i potpuna vjerovanja u ideju koja je na neko vrijeme bila apstrahirana. Pekino djelo nije stoga samo kritika rata i pripovijest o nestabilnostima tijekom rata, već smjera stanovitom obračunu s improvizacijama, neistinama, sudskim obračunima među stanovnicima toga kraja, nastalim nakon sedamdesetih godina prošloga stoljeća i, dakako, nakon Domovinskog rata. Stoga se slobodno može reći kako ovaj roman pripada onom potprogramu književnosti koji može pomoći mladima da se nose s osjetljivim pitanjima povijesti i obrazuju se za mir. Jer, poput Dnevnika Anne Frank, Peko priča priču o strahu u svim njegovim oblicima, o borbi, tajnosti, o pretrpljenom psihološkom i fizičkom nasilju. U njegovu romanu junaci sanjaju o slobodi i daju oduška svojoj želji, jer im ona daje nadu u život izvan toga skučenog podbiokovskog prostora, u kojem su junaci i njihove obitelji prisiljeni skrivati se i bježati od fašista svih vrsta.

Rekli smo već, roman se temelji na istinitim ratnim pričama, a pričaju ih likovi koje je autor izmislio. U romanu, a poslije i u samome stripu, detaljno su ilustrirane taktike i strategije pobjednika i gubitnika, moć u službi vojski i vojne uspješnice. Brat je zapravo i vrlo vrijedan povijesni esej, koristan za kontekstualizaciju  povijesnog razdoblja na najbolji mogući način i potpuna razumijevanja dinamike Drugog svjetskog rata u Dalmaciji.

Ako bi se pak uzeo u razmatranje kao žanr, tada bi, najtočnije, to bio neorealistički roman, gdje točan opis likova i borbi između partizana, Talijana, Nijemaca i ustaša daje uistinu jedinstven ton i stil, objašnjiv ugrubo na sljedeći način: možda neću raditi važne stvari, ali povijest se sastoji od malih anonimnih gesta; možda ću sutra umrijeti, možda prije nekog Talijana ili Nijemca, ali sve stvari koje radim prije nego što umrem i sama moja smrt bit će djelići povijesti; sve misli koje sada imam utječu na moju sutrašnju povijest, povijest sutrašnjeg čovječanstva…

Bez puno pompe, riječ je ovdje o djelu koje nadilazi vrijeme, koje govori o užasu rata čineći protagoniste junacima i kada oni to nisu. Brat je, ukratko, vrlo ugodna knjiga, koja obiluje akcijama, preokretima, a uz to je začinjena dobrodošlim prstohvatom romantike. Može se čitati u jednom dahu, a možda vam se i dogodi da postavite dodatna pitanja o povijesti i njenoj interpretaciji.

Nera Karolina Barbarić