Opijanje trenutka 

Vidjeti nebo iz mora,
nebo, samo nebo u moru,
i promiješati kistom misli modro i plavo,
napiti se neba kao vode,
i more petvoriti u vino,
utočiti vino natrag u nebo
kroz korjenaste oblake u nebeskom lijevku,
s malo iskre, vatre i munje,
da se nebomore vinom uskomeša,
plivati vršcima prstiju,
zapjenušanih kapljica,
još malo opijen.

(Iz zbirke: Što mi je šaputao Zeus)