
DEČJE NOVINE” SU KRAJEM 70-IH NUDILE STRANCIMA STRIPOVE JUGOSLAVENSKIH AUTORA, MEĐU NJIMA I RADOVE KREŠIMIRA ZIMONIĆA
.
Godina je 1979. Gornjomilanovačke “Dečje novine” su bile vodeći strip-izdavač u tadašnjoj Jugoslaviji. Nešto ranije su počele izdavati i specijalizirani mjesečnik “Yu strip”, koji je od korica do korica bio posvecen domaćim snagama.
Utoliko ne čudi da Srećko Jovanović, glodur tvrtke i njegove kolege, nisu htjeli biti samo “uvoznici”, nego i “izvoznici”, pa su pokušali prodavati domaće stripove za koje su imali prava – strancima. Agenciju su nazvali DENO – prema početnim slovima poduzeća.
Utoliko i katalog na engleskom jeziku “COMICS BY AGENCY”.
U njemu su predstavljeni i ponuđeni za prodaju stripovi desetak autora.
Najmlađi među njima je bio Krešimir Zimonić – tada 23-godišnji član “Novog kvadrata”.
Ostali zastupljeni autori u katalogu su bili Branislav Kerac, Aleksandar Hecl, Zdravko Zupan, Miša Marković, Nikola Mitrović, Ivica Koljanin, Zoran Kovačević, Sibin Slavković i Brana Nikolić.
Svaki autor je u katalogu bio “ravnopravan” – zastupljen s dvije stranice: kraćim predstavljalackim tekstom i s jednim ili kojim stripom više. Zanimljivo, uz ime i prezime, navedeno je koliko dotični autor ima godina.
Kerac je tada bio u 26 godini, Zupan u 29, Kovačević u 24, a najstariji među njima Hecl u 52 i Koljanin u 55 godini.
Zimonić je pak predstavljen sa slijedećim tekstom:
“Jedan iz generacije mladih autora, svežih ideja i originalnih rješenja u mediju stripa. U početku uspešan ilustrator studentskih i književnih listova, a kasnije se opredelio za strip. Dobio II nagradu na konkursu za strip “Dečjih novina” 1978. Prvi veći posao je serija “Ares”.
Serija stripova “Ares” odraz je modernih tendencija i strujanja u grafičkom i narativnom izrazu koje su posljednjih godina sve više prisutna u evropskom stripu. Zrela grafička stilizacija svedoči o nesvakidašnjem i nesumljivo modernom senzibiltetu.”
“Ares” je naravno “Luna”.
Što se pak tiče samog kataloga, mislim da predstavlja pravi raritet, ima kolekcionarsku vrijednost. Tek rijetki ga imaju u svojoj kolekciji.
Na “Kupindu” (srpskom “Njuškalu”) se već neko vrijeme prodaje za 50-ak eura, pa tko voli – neka izvoli.
Katalog u svakom slučaju u kolekciji ima vodeći bibliograf stripa s ovih prostora Vladimir Topolovački, koji ga je uvrstio u svoju kapitalnu knjigu “Beskonačni itinerer kroz svet strip albuma” – knjiga 2 iz 2011. godine.