fotografija ognjen krabegović
Mislim na te, Myrtho, čarobnice, rosi
Dok Istoka svijetlo vrh tvog čela čista,
Na brijeg Posilipa kad s tisuć vatra blista,
I na crno grožđe u zlatnoj ti kosi.
Iz tvoje se čaše opih pjanstva vinom,
Iz pogleda hitra što ti smijehom sjao,
Kad, moleć, do nogu Bakovih sam pao,
Jer Muza me stvori drevne Grčke sinom.
Povratit će se, bozi, kad duša zaplače!
Vrijeme opet red će vratit prošlih dana;
S proročkog daha već zemlja drhtat zače…
A dotle pod lukom Konstantina drijema,
Latinska sibila, tvrdo uspavana.
I ništa taklo nije u red stroga trijema.
.
GERARD DE NERVAL (iz zbirke pjesama „Himere“)
.
L. N. TOLSTOJ: „O PRIPAJANJU BOSNE I HERCEGOVINE AUSTRIJI“
.
U svome, nezavršenom publicističkom spisu, objavljenom u novembru 1908. godine, pod naslovom “O pripajanju Bosne i Hercegovine Austriji”, Lav Tolstoj govori ovako: “Austrijska vlada odlučila je da narode Bosne i Hercegovine koji se doskora još nisu smatrali u punoj vlasti austrijske vlade, proglasi za svoje podanike, to jest prisvojila je sebi pravo, bez saglasnosti tih naroda, da raspolaže proizvodima rada i životima nekoliko stotina hiljada ljudi. To pripajanje izazvalo je složene diplomatske intervencije drugih vlada i uznemirenost slovenskih naroda – naročito srpskog i crnogorskog – koji su, iz otpora prema postupku austrijske vlade, spremni čak i na očajnički rat protiv neprijatelja nesravnjivo jačeg po vojnoj sili. U stvari, dogodilo se ono što se obično i stalno ponavlja. Jedno od onih najvećih razbojničkih gnezda, nazvanih velikim državama, koje pomoću svakojakih obmana, laži, nasilja i najraznovrsnijih zločina protiv osnovnih zahteva morala drže u strahu milione i milione ljudi pljačkajući ih, jedno od tih gnezda, prisvajajući sve veću i veću vlast nad njemu potpuno tuđim stotinama hiljada ljudi slovenskog plemena, rešilo je da otvoreno učvrsti tu svoju vlast i, kad je smatralo da mu je za to pogodan trenutak, objavilo je da ono odsada smatra te narode potpuno svojim podanicima.” (Tolstoj, 1969: 631/632)
.
Mi vidimo kako su Tolstojeve opservacije ustroja moderne države i sistema Moći aktuelne. Evo kakav je savjet dao Tolstoj slavenskim, ali ne samo slavenskim, nego svim narodima: “Nije potreban patriotizam, ni ponos, ni mržnja, ni ratnička hrabrost, nego je potrebno jedino ono što je uradio taj nazaren, što su uradili i sad rade u Rusiji duhoborci, molokani, jegovisti, slobodni hrišćani, što su radili i rade u Persiji babisti, isti takvi ljudi u Turskoj, Indiji, što rade u hrišćanskom, budističkom, muhamedanskom svetu hiljade i hiljade ljudi koji su postali svesni svoga unutrašnjeg duhovnog načela i nikakvu vlast ne priznaju za višu od tog duhovnog načela.” (Tolstoj, 1969: 639)
.
Za kraj par stihova Tina Ujevića koji su napisani u vrijeme njegovih „sarajevskih godina“, koje su bile i najplodniji period njegova stvaralaštva:
.
Ali dugo nisu trpjeli joj ime.
Kao šaka praha, zlatni trak u zraku,
Bezgranični trepet vladala je svime
I zgažena bila na svakom koraku.
Jednog dana preliv otide po svijetu
da bere značenja teška kao breme.
S tim je došla nježna Ljepota svom dlijetu,
ko pečat se na nju urezelo vrijeme.
Nekada bez vijeka, kasno istom mlada
prešla je u kristal, sad već crta čista.
Nije dala, da je poznaju sred grada
Govoreći rulji; Nisam Ona Ista.
Imala je pravo. Bila je čeznuće,
san o zori, vjetar, bijes što steže gušu.
Samo s putovanjem stekla je pregnuće,
godinama zrijenja dobila je dušu.
.
Priredio: MARKO RAGUŽ
radio gornji grad 
