Nećeš znati na tom putovanju dušnom,

Kako na dnu srca ja tvoje posvojih.

I da drugo vrijeme, ljubav, doba sušno,

Izbrisati neće da za me postojiš.

.

Jer ljepota svijeta uze od tvog lika,

Od blagosti tvoje i tvoje jasnoće,

K’o jezera pričin u dnu krajolika,

Što uzvrati meni od tvoje mirnoće.

.

Nećeš znati kako duše nam se združe,

Zlatnu lampu slijedim što hod mi usmjeri,

I pero tvog glasa kroz pjev mi treperi

.

Blagost baklje, odsjaj, zraka, zlatni plamen,

Lekcije tvog puta da vrijede i za me,

I da živiš dalje, jer poživjeh duže.

.