.

O tom odlasku nemamo nikakvo znanje,

ne otkriva nam se. Besmislene su šanse,

da ljubav, mržnju ili obožavanje

pokazujemo prema smrti, osim grimanse

.

čudno iskrivljenog žalosnog jada.

Još je svijet pun uloga, koje igramo.

Sve dok nas brine, da li se sviđamo,

i smrt igra igru, premda nam se ne dopada.

.

Ipak kada si otišla, na ovu se binu probi

jedna traka stvarnosti kroz pukotinu

kroz koju ti izađe: Zeleno stvarniju boju dobi,

stvarniji sjaj sunca, stvarnije šuma sinu.

.

Mi igramo dalje. Sa strahom teško naučeno

govoreći i povremeno geste

izvodeći; ali tvoje od nas otuđeno,

iz našeg komada istrgnuto „Jeste“

.

može nas ponekad zateći, kao nauk jedan

iz one stvarnosti k nama silazeći,

tako da jedno vrijeme sasvim predani

igramo život, na aplauz ne misleći.

.