
JA SAM
.
Ne reci da ću otići sutra
jer ja još nisam ni sasvim tu
Gle: Ja stižem svake sekunde,
da budem pupoljak na proljetnoj grani,
ptiče sa krilima, koja još ne nose,
u novom gnijezdu upravo učim pjevati,
buba u srcu cvijeta
i dragulj, skriven u kamenu.
.
Ja tek dolazim sa smijehom i plačem,
sa strepnjom i nadom,
kucaj moga srca je rođenje
i smrt, svega što živi.
Ja sam vodeni cvijet, koji raznovrsno svjetluca
na površini rijeke,
Ali sam i ptica, koja u proljeće
u pravi čas stiže
da zgrabi insekta.
.
Ja sam žaba, koja zadovoljno
u bistroj vodi bare tamoamo pliva,
i ja sam zmija, koja se sasvim tiho privlači
i hraneći se žabama živi.
.
Ja sam dijete iz Ugande, kost i koža,
sa nogama tankim kao štapovi od bambusa
i ja sam trgovac
koji Ugandi prodaje
smrtonosno oružje.
.
Ja sam dvanaestogodišnja djevojčica,
izbjeglica u malenom čamcu,
koja se baca u okean,
nakon što je gusar silovao,
i ja sam gusar, čije srce još nije u stanju
da vidi i da voli.
.
Ja sam član Politbiroa sa velikom moći u rukama
i ja sam čovjek, koji svoju
“krivicu” mora da plati narodu
lagano umirući u radnom logoru.
.
Moja radost je kao proljeće, tako topla,
da rascvjetava cvijeće u svim oblicima.
Moj bol je kao rijeka suza, tako puna
da napuni četiri mora.
.
Molim te, zovi me mojim pravim imenom,
da mogu sve moje krike i moj smijeh
u isto vrijeme čuti,
da mogu da vidim,
da su moja radost i moj bol jedno.
.
Molim te, zovi me mojim pravim imenom,
da mogu da se probudim,
i da vrata moga srca mogu da ostanu otvorena.
.
Vrata saosjećanja.
.
Preveo Đoko Erić.
Thích Nhất Hạnh bio je vijetnamski budistički redovnik Thiền, mirovni aktivist, plodan pisac, pjesnik i učitelj, koji je utemeljio Tradiciju sela šljiva, povijesno priznatu kao glavnu inspiraciju za angažirani budizam. Poznat kao “otac svjesnosti”, Nhất Hạnh imao je veliki utjecaj na zapadne prakse budizma (1926 – 2022).