Francuski filozof Bernar Levi kao veliki prijatelj Bosne i dobar poznavalac ovdašnjih prilika, s pravom tvrdi da je Sarajevo „srce Evrope“. Stoga bi gradska uprava „evropskog Jerusalema“ trebala razmotriti inicijativu da se ovogodišnja nagrada „Srce Sarajeva“ dodijeli „gospođi Evropi“, odnosno Ursuli von der Leyen. Metaforički kazano, naša je moralna obaveza da spojimo ono što i po Božjem i po prirodnom zakonu treba spojiti u jednu cjelinu. Dakle: „Srce Sarajeva“ i „gospođa Evropa“, su jedna duša i jedno tijelo.

.

.

.

Samuraj dođe kod TAO filozofa i zapita ga: „Postoje li zaista raj i pakao?“

„Ko si ti“, upita Učitelj.

„Ja sam Samuraj, poslednji Samuraj“, odgovori ratnik.

„Ti si ratnik“, uzviknu Učitelj. „Koji bi vladar tebe htio za čuvara? Izgledaš kao prosjak“.

Samuraj se razbjesni i poče da vadi svoj mač, ali Učitelj nastavi: „Pa ti imaš mač! Oružje ti je

previše tupo da bi mi odsjeklo glavu“.

Kada Samuraj izvuče mač, Učitelj primjeti: „ Ovdje se otvaraju vratnice pakla!“

Na ove riječi Samuraj, shvativši Učiteljevu pouku, vrati svoj mač u korice i pokloni se.

„Ovdje se otvaraju vratnice Raja“, reče Učitelj.

.

Pojam Tao filozofije pojavljuje se najviše u vezi s imenom kineskog mudraca Lao-Ce-Tao-Te-Đinga koji je rođen 604. godine prije nove ere.

Pouka za ovo sadašnje vrijeme: „Oružje i ratovi otvaraju kapije Pakla. Ne postoji put ka Miru. Mir je put“.

.

Ljetopis o kralju Tvrtku je nova knjiga književnika i bivšeg dugogodišnjeg gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića. Nakon izgradnje spomenika kralju Tvrtku u Tuzli, Jasmin Imamović je dao i svoj literarni pečat o ovom historijskom razdoblju Bosne, na koje smo svi jako ponosni. O njegovoj novoj knjizi, pjesnik Mile Stojić zapisuje sljedeće:

„Novi roman Jasmina Imamovića Ljetopis o kralju Tvrtku, tematski zahvaća srednjovjekovnu bosansku povijest, jedan nedovoljno istraženi i u novije vrijeme često mitologizirani diskurs. Ali, Imamović ne piše historijski roman, on stvara roman o povijesti na temelju dostupnih znanstvenih fakata. On, dakle, ne slijedi i ne iznosi, poput historičara, puku rekonstrukciju događaja, već kao pisac ulazi u dramu bosanskog srednjovjekovlja, u vrijeme kad je vladao bosanski kralj Tvrtko Kotromanić. Dramu koja se ponavlja sve do naših dana, a to ponavljanje mogli bismo nazvati paradigmom bosanskog udesa, gdje jedna mala evropska država uvijek iznova biva plijen interesa velikih evropskih sila“.

.

Eh ta naša lijepa Bosna. Ponosna, bosa, posna i još pride „prkosna od sna“. Sto godina duboka je, tisuć ljeta široka je. Kad će nam se upaliti „lampice? Zar nije konačno stiglo vrijeme za buđenje iz tisućljetnog sna?

U svojoj pjesmi „Rana buđenja“ Darija Žilić piše: „Ljudi, buditi se treba što ranije“, jer tako „dulje traje Početak svega“.

Pogledajte staru Atinu koja je imala jedva pet tisuća stanovnika, a izmislili su demokraciju, filozofiju, teatar, slobodu govora. Demokracija je „složenica“ helenskih korijena nastala od riječi „demos“ u prevodu „Narod“ i riječi „krates“ što znači „vladati“.

Dakle, demokracija je vladavina naroda. Da bi to danas bilo ostvarivo postoje demokratski i slobodni izbori…

.

No vratimo se u maglovite sfere mitova i legendi, tamo gdje je sve počelo. Na vrhu atenskog Olimpa se ustoličio Zevs sa cijelom plejadom bogova. Na pomolu je duhovna obnova, što je bila i logična posljedica „sretnog rasporeda“ zvijezda na nebu iznad Atine. Na to „novo svitanje“ se nije dugo čekalo. I gle čuda, la licima ljudi konaćno osmijeh. Na ruševinama Atlantide misteriozni znakovi i „ukazanje“, koje se preko slijepog pjesnika Homera saopćava Helenima. Drama hvata zalet. Odisej se vraća sa svoje duge plovidbe i napokon pronalazi davno izgubljeni Svijet svoje rodne Itake. Mitovi i legende postaju helenska svakodnevnica, stari i novi Svijet su „pali jedan drugom u zagrljaj. Atinska „dolina suza“ se pretvorila u „teatar snova“. Tako je otpočela jedna nova era puna nade, odnosno „Ovo vrijeme sada“, kako Semezdin naslovi jednu svoju knjigu.

Moderna Evropa je sazdana na helenskim temeljima i svjetonazoru. Ako povučemo paralelu između Stare Atine i Bosne kralja Tvrtka, vidjet ćemo da se radi o jednoj te istoj viziji Svijeta.

.

Nije u pitanju samo magloviti svijet mitova i legendi, tu su i bosanski stećci. O njima Miroslav Krleža piše:

„Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka i Maja u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Ima stećke, Bosna ima svoje stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Stećak na kome je Bosanac prikazan kao sužanj“.