I posljednji sudija Ustavnog suda BiH iz srpskog naroda je otišao:

„Ustavni sud BiH de fakto više ne postoji“, tvrdi prof. ustavnog prava Vitomir Popović.

Sad je gotovo, kraj.

Vrijeme je iscurilo. Zavjesa se spušta, predstava je završena. Kao što znamo „mrak je najgušći pred zoru“: je li na pomolu jedno novo svitanje?

Odlaskom Zlatka Kneževića, na vrata Ustavnog suda se može komotno staviti katanac. Sada više i nema smisla pominjati oni šokantnu izjavu sudije Branka Perića „kako našim pravosuđem upravlja mafija“.

Sve je kristalno jasno. Institucije su počele „padati“.

Možda je gospođa Željka Cvijanović i bila u pravu kada je svojevremeno uzjavila: „Bosnu i Hercegovinu nema potrebe napadati, ona će se urušiti sama od sebe“. Sada vidimo da ta poruka „pogađa u sridu“, što bi se reklo.

„Kamo dalje rođače“, pitao se svojevremeno i legendarni Džoni Štulić kroz svoje stihove, pa se evo i mi danas ponovo pitamo:

„Kamo i kojim putem dalje i kome treba „haos i anarhija u državi?

.

IZA „HAOSA I ANARHIJE“ STOJI DODIK

.

Dodik se ponovo lukavo izvukao. Uspjelo mu je da „neutralizira“ i visokog predstavnika i Ustavni sud. Preko sudskog procesa koji se vodi protiv njega doslovce ismijava pravosuđe.

„Trijumfator“ već najavljuje sastanke sa Putinom, Erdoganom i Orbanom. Dodik je ponovo gospodar „Neba i Zemlje“. Dodik je ponovo „onaj stari“.

Kako je to moguće i gdje se napravila greška?

Ne bih se upuštao u dubiozne analize, dovoljno se prisjetiti suđenja Fahrudinu Radončiću. Odnos suda i tužilaštva prema gosp. Radončiću je bio zapanjujuće oštar. Pred nama su se tad razmotavale scene kao iz holivudskih krimi filmova. Specijalci sa fantomkama i dugim cijevima (svima su nam te slike u svježem sjećanju) upadaju i hapse F. Radončića u njegovom kabinetu. Puštanje uz mjere zabrane pa ponovno privođenje. Iz bolnice mu izuzimaju medicinsku dokumentaciju i.t.d. Prema Dodiku se ništa slično ne poduzima iako on nipočemu nema viši rang od F. Radončića.

Ne treba biti neki veliki sudski ekspert pa zaključiti da već ima „obilje razloga“ da se Dodik odmah uhapsi ili barem da mu se oduzmu putni dokumenti uz stroge mjere zabrane. Nije li već jednom putovao u inozemstvo (Mađarska) kako bi eskivirao jedno sudsko ročište?

.

OD ČEGA STRAHUJE OGNJEN TADIĆ?

.

Ipak, nije sve tako crno. U svakom zlu ima i zrno dobra. Ognjen Tadić je prvi političar koji je izrazio bojazan da bi se iz ove situcije moglo izroditi nešto baš opasno i golemo. „Visoki predstavnik i Ustavni sud više ne postoje iz čega se može izvuči zaključak da je Dejstonski ustav srušen što može nekim snagama otvoriti prostor da tu novonastalu situaciju iskoriste“, pojažnjava Ognjen Tadić.

Koje su to snage kojih se pribojava O. Tadić i šta bi to oni mogli uraditi?

Pa mogla bi se u novom formatu donijeti „Deklaracija o ZAVNOBIH-u“ što bi stvorilo preduvjete za sazivanje „ustavotvorne skupštine“ na kojoj bi se donijele sve potrebne odluke za ponovno proglašenje jedinstvene i cjelovite republike Bosne i Hercegovine.

Dakle, u najkraćem: radilo bi se o ukidanju entiteta i definitivnom rušenju dejtonskog paketa i Ustava…

.

ANĐELI DEKADENCIJE I KORLEONE DIPLOMACIJA

.

U NOVOGODIŠNJOJ SE NOĆI U BLIZINI VENECIJE SURVAO U PROVALIJU AUTOBUS SA 77 TURISTA IZ BOSNE I HERCEGOVINE

Par šturih novinskih vijesti o ovom nemilom događaju, i ništa više. Proslava 9. Januara i Dodikov „vojni defile“ su bili mnogo važniji. Jedva da je od tada prošlo tri tjedna i već je sve zaboravljeno.

Boli nas ova sramotna šutnja naše diplomacije. Imamo li mi uopće državu? Diplomatsko-konzularna mreža se pretvorila u aždahu koja guta pola državnog budžeta, a kada nam uistinu zatrebaju nema nigdje nikoga. Te naše nesretne Venecijance, kao što rekoh, više niko i ne pominje. „Sami su krivi“, neko reče „trebali su iznajmiti dva autobusa, a oni se u ovolikom broju u jedan bus nagurali“. Eto vidite kako stvari kod nas funkcioniraju:

„Bezdan zove bezdan“.

Kako naši turisti koji su sletili sa busom u provaliju mogu i očekivati pomoć od „Bosne prkosne“ koja se i sama već odavno strovalila u još veći ponor. Hoće li se iz ovolike moralne hipokrizije izroditi i bosanski Faust, ostaje da se vidi. Sve smo već doživjeli još nam samo Faust fali, to je definitivno.

…Tko si ti, napokon? „Dio sam one sile što vječno želi zlo, a vječno čini dobro“, pisao je Gete u svom Faustu.

Ponovo se vraćamo fenomenu „Korleone diplomacija“.

Kao što rekosmo ne izlaze iz aviona, malo su ovdje malo ondje. Širom Svijeta se obilaze destinacije. Nema predaha, Korleone ima puno svojih privatnih hotela i svi moraju ponešto zaraditi. U tu svrhu se organiziraju raznorazne poličke konferencije i forumi. Put putuje Latif aga, što bi se reklo čaršijskim jezikom. Danas Borjana Krišto, sutra Željka Cvijanović, pa se onda avioni zamijene i startaju nova putovanja. Pola tebi – pola meni, a državi ništa.

„Političke struje“ koje decenijama sa velikim prezirom gledaju na sve što je bosansko, danas na račun te iste države putuju širom Svijeta. Čim slete u neku metropolu odmah „sa lica mjesta“ glupim Bosancima preko medija upute neku „ohrabrujuću i umirujuću“ poruku. Za sada je i toliko dovoljno da se opravda ovo „balahanjanje“ državnim parama.

Kako to sve funkcionira i odakle im toliki novci za „diplomatski turizam“?

„ČIM MI PLAĆA LEGNE NA RAČUN ODMAH JE RAZGRABE“

Državni ministri balahanaju milionima kao da su ih na putu našli.

Odakle im toliki novci i čemu toliko rasipništvo?

Od sirotinjski usta otkidaju, od zalogaja otimaju narodu, eto odakle im novac.

Korona i Ukrajinska kriza su iskorištene da se narodu udupla cijena hrane. Novac od poreza se slijeva u ministarstva koja ne znaju kud sa tolikim milonima.

Ima neko ko zna, ako oni ne znaju.

Tu je Vito Korleone koji je (kao i 1991.) od Sarajeva ponovo napravio svoj El Dorado. Korleone ili „LUN – kralj ponoći“, kako ga neki zovu, sa svojom dobro organiziranom mrežom lukavo kontrolira i nebo i zemlju. Ovi prepredeni opasni „inženjeri haosa i anarhije“ su već odavno poput pauka ispleli mrežu kojom se do perfekcije vješto i mudro upravlja. Naši „operativci“ u poređenju sa njima izgledaju kao pravi amateri. Ni po čemu im nisu dorasli. Na koncu se desilo ono najgore što se policiji može desiti: pretvorili su se u jednu od karika ove paradržavne strukture i počeli su im „asistirati“ odnosno slijediti njihova naređenja i upute. Pomenuta struktura iza sebe vješto briše tragove, no njihove metode se već „prepoznaju“. Prvo se ministri preko noći „priozvedu u guvernere“, pa im se onda „tovare“ raznorazni milionski ugovori. Neki se kunu „svim i svačim“ da su čuli Predsjednika kako zbori: „čim mi plata legne na račun, odmah mi je razgrabe“. „Našim pravosuđem upravlja mafija“, tvrdi Branko Perić, jedan od naših ponajboljih sudaca.

Važno mjesto zauzima i već pomenuta „Korleone diplomacija“. Ova „disciplina“ im baš ide od ruke. Pomamile se bosanske golje“ za putovanjima, došlo eto i njihovih pet minuta. „Ludilo letenja“ je u međuvremenu mutiralo, te se širi i raste u svojim dimenzijama, kao epidemija.

Nekada su se državne posjete pripremale tjednima uz jasno propisana diplomatska pravila i protokole.

Ništa od toga danas kod nas nema.

Na „nečiji mig“ se sjeda u avion, troši državni novac i onda po povratku samo slegnu ramenima govoreći: „Oni su nam to naredili, morali smo ih poslušati“.

Pa dajte ljudi dragi, recite već jednom građanima ove zemlje „ko vam to naređuje, čija vas tajna ruka usmjerava“?

E buraz moj, ne radi se više o tome ko je kriv: Bakir, Dodik, Čović ili ta famozna „Trojka“ – svi moraju „letiti“. Nema više mjesta „pod tepihom“, mora se narodu reći istina. Halo, vrijeme je iscurilo, na ivici smo provalije. Sarajevo je malena bara, ali puna krokodila. Gužva je pred golom.

Raskrinkali smo „portugalske izdajnike“, a šta je sa ovim domaćim?

Šalu na stranu, kratko i jasno. Mora se organizirati ustanak i pokrenuti rat protiv organizirane mafije.

Ili mi ili oni, nema nam druge.

.