1.

Intelektualac je vječno dijete koje se miješa u stvari koje ga se ne tiču…

a mi, mi smo spekulativni nered, sve ono što je anti-intelektualni slučaj, raspadamo se na činjenice ‘biti u – imati’ i, ‘imati u – izgledati’.

2.

Od viška vrijednosti, preko viška užitka, do viška stvarnosti u višku okrutnosti hipotetičkog imperativa snobizma bez svojstava žive samo oni koji ne rade ništa, odnosno oni koji se podlo ali inteligentno – služe metaforama, po tajanstvenim pravilima ravnodušnosti epistemološkog antirealizma.

3.

Najamni radnik slobodno je lebdeća inteligencija dobro vođenog života, religiozni fanatik difuzno vatrene egzaltacije dužnosti, a ne ljubavi.

4.

Kapital postaje slika oslobađanja ljudi njihove brige za život, u ratu golorukih proletera protiv naoružanih boema, kojima je rat perma-kulturni vrt, a građanski rat – pokretni etno muzej.

5.

Zbog akumulacije robnog karaktera kapitala spektakularni san razuma pozlaćuje očaj siromaštva, ali ga ne ukida.

6.

U politici nije u pitanju život, nego svijet, nije u pitanju ‘ja mislim’, ili ‘ja jesam’, nego ‘ja mogu’.

7.

Bijeda dokolice trijumf je lažne upotrebe revolucionarnog stvaranja života, vječno mladog kapitala dobra i zla koji se gleda, portret kolektivno nesvjesnog agenta frigidnog sna terora fragmenata, prividno poliritmički razigranog entuzijazma disharmonije i, otvorenog i direktnog falcificiranja društva.

8.

Za očuvanje nove strastvene nepokretnosti, kretanje počinje od mišljenog, a ne od mislioca.

9.

Onaj koji govori o svemu, plemenito se čudeći, nikad ne kaže ništa – o ideološkoj reprodukciji umreženih anomalija društva.

10.

Nema većeg darivanja od do-govora, nema većeg erosa od raz-govora, nema većeg tanatosa od pri-govora.

11.

Govoriti: ‘draži mi je Sokrat od istine’, je nemoralno! Pa ipak, sve je još uvijek moguće, ali to nitko ne zna! Zato nam sve ide na živce.

12.

Neka dođu drugi zavodnici – profesionalni revolucionari estetskog spasenja i učine sve bolje, neka citiraju bolje, neka plagiraju bolje i, neka propadnu uvis – bolje, u dosljedno ikonoklastičkoj opoziciji golog nasilja.

13.

Nemamo više vremena za akciju!

14.

Vrijeme je za nove ideje slobode, obnove prava čovječanstva, ovdje i sada, čak i ako se naše skolonosti protive tome.

15.

Nitko neće biti uspješniji od savršenstva ‘dobre volje’ moga nestajanja u sublimnim ekscesima, koji od banalnoga ‘sintetičkih sudova a priori’ čine virtualnu umjetnost kopernikanskih obrata.

16.

Nitko neće biti uspješniji od mojih praksi izokretanja genitiva, subjekata i predikata, metafizike i moralnih obzira, na margini života.

17.

U virtualnom totalitarizmu sve je povezano i, ništa ne smije biti slučajno…

18.

Vaše je samo kad ste ludi, i opsjednutost vlastitom slikom jača je kad je još luđe, sve ostalo je – tuđe!

19.

Sve erotično je amoralno i, zato tako fatalno romantično. U znanosti nema mjesta za romantično.

20.

Stvarnost je film po opscenim zakonima Bezgrešnog začeća.

21.

Kada obožavanje filmske stvarnosti preraste stvarnost, nastaje sakralno.