PAS Sjećam se vremena kad sam bila Pas Živjela sam u psećoj kućici u vrtu velike kuće Sjećam se djece I žene majke koja mi je donosila hranu ukusnu hranu u crvenoj zdjelici na kojoj je pisalo Dog Bila sam pas Dog Odazivala sam se na to ime rado i veselo Sjećam se kako su mi duge uši letjele oko njuške I jezika se sjećam, svog dugog jezika kojim nisam govorila Poput teškog kazališnog zastora poskakivao je u ritmu mog razdraganog trčanja prema ženi majci Sjećam se muškarca koji je stalno izlazio iz kuće i ulazio u auto i obratno Bacao mi je štap i ja bih mu ga donijela i obratno Svi su mi sve bacali i ja sam svima sve donosila i obratno Grlili su me i ljubili dok su plakali u mene Ja bih ih samo polizala po licu a oni bi se nasmijali i nastavili tugovati u moje krzno Jednom sam zaklala patku Ne znam ni sama zašto Došlo mi je Rastrgala sam je zubima i donijela je ženi majci da se pohvalim Ona je vrisnula i okrenula glavu Muškarac je izašao iz kuće i ušao u auto Nije mi bacio štap Nitko mi ništa nije bacio čitav dan Htjela sam polizati djecu ali nije ih bilo Nitko nije plakao u mene danima Legla sam u kućicu I plakala u zdjelicu s ukusnom hranom Nisam ništa ni čula ni vidjela Zdjelica s hranom naposljetku se ispraznila Kad su svi otišli Njušku sam zabila u zemlju Uzaludno i beskorisno A moji oštri zubi otupjeli su do bezopasnosti U velikim jatima patke su nestajale prema toplijim blatima Prema danu Prema vodi Sve što sam znala više mi nije pripadalo Zamahnula sam repom i zalajala nepoznatim lavežom I to je zadnje čega se iz tog vremena sjećam
radio gornji grad 
