
Slikovnost: Carol Reed, Treći čovjek
Prošle godine (za 1. maj) smo otac i ja u jednoj „sačekuši“ na izlazu iz sarajevskog groblja „Vlakovo“ ostali bez auta. Sve je rađeno uz asistenciju naših policijskih agencija. Vidjeli smo svojim očima kako se sa lica mjesta velikom brzinom udaljio neki tip (po svoj prilici operativac) koji je koristio vozilo naše SIP-e. Organizacija „sačekuše“ je bila savršena. Primjetili smo isto tako da su u sve obližnje kuće u mahali (kuće u blizini ulazne kapije u Vlakovo) ubacili po jednog suradnika kako bi se i mještani „instruirali o aktuelnim zbivanjima“. Kao što se da primjetiti brisanju tragova su posvetili veliku pažnju. U povratku smo (idući pješke kući) naišli na obližnji granap gdje su se kupovale kese sa darovima koje su nošene pomenutim mještanima kako bi ih podmitili. Za tu svrhu ponovo „posuđuju“ tuđe auto. Ovog puta uzimaju službeni kombi iz susjedne pekare. Stupili smo u razgovor sa grupom „marsovaca“ i odmah po naglasku smo primjetili da niko od njih nije iz Sarajeva. Ma niti iz Podlugova, a kamoli Sarajeva. Perfekcija, na svaki pa i najmanji detalj se mislilo.
Ko može ovako nešto perfektno izvesti: naravno, NATO. Kad smo se konačno prebacili do grada (Vlakovo je na periferiji Sarajeva udaljeno bar 20 km) uzimamo taksi za ostatak puta do kuće. I zamislite, prevejani crni Sotona koji nam je sve ovo napakovao ubacuje svog čovjeka u taksi da nas doveze do kuće. Policijska stanica je od taksi štanda udaljena svega par desetaka metara. Dakle sve su znali. I ne samo da su znali nego su i asistirali, kako dole na Vlakovu tako i u Pofalićima.
Kao povratnička familija smo godina izloženi tiraniji koja je imala za posljedicu smrt moje majke i sestre.
Nakon pomenutih prvomajskih zlodjela smo otvoreno prozvali NATO strukture.
Nećete vjerovati, svega nekoliko dana poslije iz Brisela je stigla delegacija koja je „uručila“ ček od 20 tisuća EVRA ministru Zukanu Helezu.
Šta mislite zašto, odnosno još je bolje upitati: ko je „pokupio“ tih 20 tisuća EVRA?
Ima li ovome kraja?
Pola su nam familije poubijali primjenjujući kombinaciju raznoraznih perfidnih metoda uz korištenje modernih policijskih tehnologija.
Kako je moguće da se na jednoj povratničkoj familiji u Sarajevo vrši ovoliki zulum, a da se ne smijemo požaliti? Mog oca prate i vrebaju danonoćno kako bi mu što prije „došli glave“. Kažu, postao im je isuviše nezgodan zvjedok.
Bez ikakvih smo redovnih primanja, više gladni nego siti. Noću držimo stražu kao za vrijeme rata da nas ne pokupe i ne odvedu…
.
MARKO RAGUŽ Sarajevo, 04. 02. 2024.