.

Početak je bio sve drugo samo ne blistav. Džordž Orvel doživljava neuspjeh sa svojim prvim knjigama: „Bez pare u Parizu i Londonu“ i „Burmanski dani“. Kritičari su ga svrstali među ljevičarske pisce s dobrim okom za detalje što se vidjelo u njegovim novinskim člancima iz španjolskog građanskog rata. Dvije godine je radio za BBC. U međuvremenu se preselio na škotsko otočje gdje sa suprugom uzgaja kokoši. Nije se poput Šočeta (Balaševića) hvalio „kako ima strašnog pijetla“. Seoska idila nije dugo potrajala. Supruga mu je ubrzo umrla pa je Georg Orwel zapao u teško psihičko stanje koje su pratile razne bolesti. Tada je napisao i kultno djelo Životinjska Farma, alegoriju o komunizmu i poslijeratnoj eri.

Knjiga postaje svjetski hit i brzo stvara preduvjete i utire put političkom romanu „1984.“, pravom biseru književne fantastike, koji govori o totalitarnom društvu i zaštrašujućoj viziji budućnosti. Orwelova 1984. u novije vrijeme je oživljena u tv show-u Veliki brat. Slavni pisac umire u 46 godini, a u nasljeđe ostavlja gomilu knjiga i dva milijuna „misterioznih znakova, riječi i tajnih glasova“ maestralno upakiranih u sve moguće književne žanrove: romane, pripovjetke, reportaže, eseje, i poeziju.

Njegov ples, a kasnije i bogato književno stvaralaštvo otpočinje u indijskom gradu Motihariju. U hinduističkoj tradiciji je osmišljena jedna lijepa slika, kako bi opisala vezu između Boga i njegovog stvaranja. Bog pleše svoje stvaranje. On je Plesač, stvaranje je Ples. Ples je nešto drugo nego plesač, zato što bez njega nema plesa. U svojoj potrazi za Bogom čovjek razmišlja previše, umjesto da gleda i osluškuje. Posebno kada on posmatra ovaj ples, koji mi nazivamo stvaranjem. Neko mudar reče: „Ne idem u revoluciju ako tamo nema plesa“.

U tom mističnom podneblju je mogao, da mu se posrećilo, upoznati neke sebi srodne duše poput slavne „špijunke“ Mata Hari. Pa evo onako usput kad je već pomenuh par riječi i o njoj:

„U Malabaru, na obali Južne Indije, došla sam na svijet u obitelji brahmana. Moja majka je bila poznata hramska bayadera u hramu Kanda Swany. Umrla je kod mog poroda sa četrnaest godina. Nakon što je spaljena svećenici su me uzeli pod svoje okrilje i dali su mi ime Mata Hari. Već kao malo dijete su me u podzemnoj spilji Pagode Šive učili svetim plesovima bogova. Trebala sam postati nasljednica svoje majke. Tako sam sazrela kao djevica, sve do jedne tople, proljetne noći, kad je srebrna polovica Mjeseca obasjavala nebo, kada sam upućena u tajne svete ljubavi božice Sakryjude. Kao bayadera nikad mi nije dopušteno osjetiti zemaljsku ljubav. Moj je život bio posvećen bogu. Tada me iz svetišta Šive oteo britanski kolonijalni časnik i učinio me svojom ženom. Postala sam gospođa Gretha MacLeo“.

Dragi Bože, lijep li je taj divni šareni svijet…

.