Cvatu li stara stabla ili mladost u njima,

Tijela, što ih je humus prisvojio bez riječi?

Kad se iz kuteva mračnih progoni zima,

I duša se iznutra k’o vlažna smočnica kreči?

.

Kad ratovi protutnje, kad zavoji istrunu,

I aveti se strašne povuku pod rub zbilje,

Hoće li sitnocvjetna krošnja podići krunu,

I hoće li nas opet zaliti ljubavno milje?

.

Nitko ne može proljeće izbaciti iz mita.

Klokot razbija lokot, u srcu iskra se pali.

Leći ćemo u travu, na prsa runjava Skita,*

I pustiti da kroz nas protječe Vis vitalis.

.

Već otkucaje žune nestrpljiv travanj broji.

Stari Stribor* u šumi napinje kozji mijeh.

Pod granom ružičastom procvala Žena stoji,

Lepa k’o upisana i Lijepa kao grijeh.

__________________________________________________________