
On the set of ‘Berlin Alexanderplatz’, 1980.
U ODSUTNOSTI SVIJETA
.
U kavezu nevidljive ruke tržišta afekata
Neplaćenog rada i pozlaćenog nerada
Mislim te kako vidim svoju sliku
Lebdeći nad nasmiješenim kapitalom
Da privučem tvoju pažnju
.
Iskorištavam te kako pišem
S nakanom da izvršim prosvijećeni utjecaj ohrabrenja na revolt
I pišem kako te čujem, u korist vlastite štete
Kontaminiran sistemskom racionalnošću potrage za ljepotom
.
Manipuliram te kakav jesam, onako kako čekam smrt
A smrt čekam ljubeći l’art pour l’art
U mraku realnog, rata svih fetiša protiv svih višaka značenja
Izgubljeni nasljednik, a ne potomak
izostale revolucije prijateljstva i drugarstva
U raju kulturnih industrija
.
Da bismo pomicali granice autoriteta boljeg argumenta nad autoritetom svetoga
Svakako treba reći i živima i mrtvima
Nije razum tu da grmi u svom letu
A ni krv da joj se divimo pod smokvinim stablima
Već utopijski primat objekta nad senzibiliziranim subjektom
Neistinite istinitosti jezičnih igara filodoksije
.
U difuzno spektakularnom mraku robnog prava jačega
Krik nehumanosti pred nepoznatim ima svijetlu budućnost
Odgonetanja onog disanja između redaka novih riječi i novog jezika
Sna paradigme odgovora koji pita
I pitanja koje odgovara
Imperativu trenutka bez kompasa
.
U odsutnosti svijeta
.
Od konfliktne prirode logocentrizma i fonocentrizma
Tempom objektivnog duha beznadnosti
Do paradoksalnog videocentrizma
Kritike čistog srca
Pa natrag prema tekstu anormativne društvenosti
Punom priviđenja i obijesti elegancije dogmatskog drijemeža
.
Buduće sadašnjosti weltschmerza kapitalističke ekspanzije
Serijalno uprizoruju rasprodaje lojalnosti
U kojoj ne samo da više nisam, nego i nemam
Dok se bezinteresni pogled kotrlja
Svojim vlastitim zaobilaznim putem odolijevanja neodoljivom
Odvojen od svake slučajnosti predočavanja skepse
U transcendentalne iluzije materije i vremena
Koje bi bez pretpostavke slobode bile posve nemoguće.