pIše: marijan grakalić

Tek nekoliko sati nakon prosvjeda lijevih i liberalnih stranaka na nacionalnoj se dalekovidnici ukazao Andrej Plenković, notorni aktualni predsjednik i demagog, kako bi cijeli taj skup predstavio kao prosvjed podrške Rusiji, te također istakao možebitna vrline i dosege njegove vlade i vladajućega HDZ-a. Plenkovićeve su poruke konkretne, HDZ i njegova vlada spašavaju Hrvatsku iz dana u dan, iz sata u sat, Hrabro i odlučno se nose sa svim nedaćama, od onih pandemijskih pa do vojnih, od potresa i katastrofa pa do transparentnog upravljanja državom i njezinim poslovima. Izbor Turudića za državnog odvjetnika tako ispada kruna svih njihovih nastojanja, tako im blaženi Stepinac pomogao ako nitko drugi, a valjda hoće kada ga je baš spomenuti sudac Turudić sudski rehabilitirao.
Pa čemu onda taj strah u očima, vidjelo se unatoč očalama, na dugom obraćanju svekolikom puku ispred neke ružne zgrade čijim zidovima više nikakva lupetanja ne mogu nauditi? Neugodna klica svijesti o tome kako arogantni nehaj više nije dovoljan zalog sigurne političke budućnosti, a još manje zaklinjanje u Zakon o hrvatskom jeziku i crkvene slavopokojnike, u Turudića kojem je predočeno kako je više puta lagao na saborskim odborima i drugdje (a samo je pitanje kada će opet i kome), gnostički su postulati Plenkovićeva nemira. Sijaset smijenjenih i pozatvaranih ministra, glasine o pritiscima na one koji su se sami povukli sa svojih položaja, kontinuirana difamacija demokratskih običaja sve do njihova izrugivanja, ministarstvu kulture u kojem se hoda po prstima jer su u njega ušli policajci i europski istražitelji, slika su i prilika vladavine političke strukture zvane HDZ, a kojoj je vlastit narod, ustvari Ruski.
Naime, slijedeći jednostavnu i prozirnu logiku Plenkovićeva demagoškog uma, svi koji se ne slažu s njihovom vladavinom i društveno političkom agendom koju nameću su Rusi, svi ti ljudi ustvari su za Putina a protiv Ukrajine, Europske zajednice, NATO-a i ikona slobodnog svijeta. Tako čujemo da je skup na Markovom trgu ustvari podrška Rusiji, za naše prilike valjda daleko značajniji od vojne parade na Crvenom trgu. Šteta što se Plenković, umjesto da pod utjecajem histerije optužuje narod, nije podsjeti na predšasnike iz vlastitih političkih redova a koji su bili omiljeni ruski igrači, od naftnih polja, svinjskih polovica pa do planova za gradnju nuklearnih elektrana u Skandinaviji. Ali, vidi se, sortirana je to svijest pa epitet ”Rusa” imaju samo nezadovoljni i naravno, predsjednik Milanović već po difoltu. Jebi ga, i Putin se boji svoga naroda, kao i Plenković.
Zanimljivo je to, jer očito je kako AP nije zadovoljan vlašću nad Hrvatima, a pitanje je hoće li uopće vladati ”Rusima” koji su njegovu vlast masovno ispljuvali na Trgu sv. Marka (nije poznato hoće li se u budućnosti tražiti preimenovanje u Crveni trg). Kako bilo, strah od vlastitog naroda je akutna, kako od hrvatskog tako i od ”ruskog”. Postoje još negdje one šarene pilule za lilule, s njima su, priča se, sve stvari lakše. Čak i na Crvenom trgu.

Uostalom, teško je odlučiti je li Andrej Plenković bolji demagog od toga kakav je  bio pjesnik Franjo Tuđman.