Često se sjetim onih Arsenovih stihova: “I radit ćeš uvijek protiv, kada budeš radila za sebe”. Vidjela sam to kroz 50 godina prakse, kako se ljudi povampire: priđu ti skromno, u nevolji, s nadama, očekivanjima, planovima, željama za suradnjom, potrebama za pomoć. Učiniš, zaboraviš. Ne pamte po dobru, već od toga stvore bazu, recikliraju tvoj zagovor i pohvale, “muzu jarca u rešeto”, kapitaliziraju, manipuliraju. Grade sebi svoje, samo sebi i svojti, ono za opće dobro bio je uglavnom paravan. Unište dobru ideju, razjure skup, festival, manifestaciju, cehovsku udrugu, prekinu tradiciju. Zauzmu u nekom raskolu stranu protiv tebe, zlurado se vesele kad ti nešto zasluženo izmakne, što hrani njihov ego i taštinu. “Ja, meni, moje, za mene”, postaju postulati, arivistička Evanđelja.
Požališ što si nekome prerano dao prevelika krila, što si trošio živce, vrijeme, kilometre, ideje, uzrujavao se zbog nekoga, suosjećao, bure stišavao i staze poravnavao. Mislim da ljude treba pustiti da se spotaknu i strmeknu, da na svojim greškama i slabostima uče, da bi stekli realnu predodžbu o svom formatu i talentu, rezervama i potencijalima. Imala sam više trefera nego felera, i ovo se ne odnosi na sve moje favorite. ali ipak, ipak… Pitaš se poslije u čemu si pogriješio, kakva te benevolencija ponijela i što se sada radi, kad ljudi iznevjere? Ne mogu se osloboditi toga, da se stidim u ime drugih, da mi njihova sebičnost ne stvori žulj na srcu i gorki okus žaljenja u ustima.
Uglavnom, ravnoteže radi, ima i boljih primjera, koji ti vele da nije sve izgubljeno. Iz slučajnog susreta rodi se kontinuitet, sinergija, projekti s jednakim ulogom. Pripremamo lepu, lepu, atraktivnu izložbu kipara R. J. oko Staroga grada. Ne mogu reći koliko me to veseli! Bit je, shvatila sam, u podjednakoj snazi i ulogu u nešto umjetničko i tada je sve u redu. A ostali đaci- poljubi pa baci. Zaboravit ću brzo, neka im je što su u torbu stavili i neka prte dalje. I da, ta se pjesma zove “Odabrat ćeš gore”, pa imajte je na umu, dragi moji bivši, možda vam se ponekad pouka sama kaže, i bez moga dociranja.
Živi bili!
.
F. G.
Skulptura: Robert Jurak
radio gornji grad 
