Simone de Beauvoir kaže “ženom se ne rađa, ženom se postaje”, ali ne postoji priručnik o tome kako postati žena.

Krajem prošle godine žena je izvršila samoubistvo vješanjem zato što je obavila malu nuždu na ulici, pored svog auta. Neki kreten je to snimio, postavio on line, žena je u rekordnom roku kažnjena zbog ometanja javnog reda, video je postao viralan, žena je dobila bezbroj uvredljivih poruka. Nije mogla podnijeti javno sramoćenje i pritisak, te je odlučila sebi oduzeti život. Ženi je, također, uručen prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja «vršenje fizioloških potreba i pokazivanje spolnog organa» iz člana 9. zakona o javnom redu i miru. Žena je kažnjena zbog nečega što muškarci rade svakodnevno. Vidjela sam na stotinu muškaraca kako obavljaju nužde pored puteva, u parkovima, uz zgrade, ali nikada nisam vidjela policajca koji ih zbog toga privodi. Čak sam vidjela u autobusu majku kako prekriva oči svojoj kćerkici koja je gledala kroz prozor, dok se pored autobuske stanice muškarac ležerno olakšavao, onako nabrzinu, dok vozač ispiše karte putnicima. Niko ga nije snimao. Nije bilo policajca koji mu je uručio prekšajni nalog zbog pokazivanja spolnog organa. Država je muškog roda. 10 bodova za državu, 0 bodova za žene koje, zamislite, također pišaju. Moja drugarica kaže: ‘Pa, ne bih se ja ubila, nek jedu govna svi. Ta žena je i ranije sigurno imala psihičkih smetnji’. Ali, šta ako nije? Šta ako njen naivni i nevini svijet nije mogao da podesne toliku količinu prezira, i jedino je u smrti svojoj vidjela izlaz. Neki od medijskih naslova bili su i ‘policija je odmah pronašla’. Odmah. Odmah. Kako radostan dan za našu policiju.

U Bosni i Hercegovini Osmi mart bi se komotno mogao zvati i “Dan karanfila”. Starinski, turski, niski, heklani. To je najprodavaniji cvijet šestog, sedmog i osmog marta. Svaki cvijet na ovom svijetu ima svoje značenje. Kad sam potražila značenje koje ima karanfil naišla sam na to da je to cvijet koji simbolizira žensku snagu, kao i majčinsku ljubav. Ali, također je nekada bio i simbol radničkog pokreta, u nekim zemljama to je pogrebni cvijet, dok u drugim njegovo poklanjanje znači da se divimo osobi kojoj ga poklanjamo. Jedna od meni najdražih legendi o karanfilu jeste da je iznikao na mjestu gdje su padale suze Djevice Marije nakon Isusova raspeća. No, u Bosni nije riječ niti o jednom od ovih značenja. Najprodavaniji je zato što je najjeftiniji. Bio je marka, pa marka i po, ove godine ćemo vidjeti. 100 karanafila za 100 KM, na veliko. Tužnije od prodavača karanfila koji u svojim debelim jaknama stoje pored kanta sa karanfilima za osmi mart, jest samo deveti mart, kad su karanfili pogaženi i zapišani po ulicama.

Žene prije 120 godina borile su se za pravo glasa, veće satnice na poslu, za vlastiti pasoš, danas se žene bore koja će više s posla kući donijeti cvijeća. Ali, ozbiljno. Ako nisi dobila ni jedan karanfil nešto s tobom nije uredu. Svi pomalo zavidimo onoj kolegici koja se dva puta vraća po svoje cvijeće, pa i bajderu, pa i set gelova za tuširanje. Zapravo, ovdje se Osmi mart počinje slaviti već sedmog, a vrlo često se slavi i devetog. Kažem, slavi. Jer ga žene doslovno slave. Ako su sretnice pored karanfila dobit ce i muževo dopuštenje za odlazak na proslavu. Nosit će bijele satenske košulje, i bar taj jedan dan zaboravit će da su žive lutke na navijanje.

Bila sam na mnogo proslava Osmog marta. Ali, jednu sam posebno zapamtila. U toaletu su dvije žene u wc šolju prosule sok od borovnice i u tetrapak ambalažu od soka usule su vino koje su na zabavu donijele kradom. Jedna od žena požalila se drugoj kako joj Osmi mart jedino čestitaju žene. Rosa Luxembourg plače u svom grobu. Ubili su je kako bi žene u toaletima mijenjale sok od borovnice za vino, kako bi cijeli dan preplakale, jer nisu dobile nijedan “glupi” karanfil, jer im nijedan muškarac nije poslao poruku ‘Sretan Osmi mart lutko’.

Prošle godine u Bosni je ubijeno 9 žena rukom njihovih partnera. Koliko ih je izvršilo samoubistvo, oslobađajući se ralja partnera, nepoznato je, ali je sigurno više od 9.

Država poručuje ženama “Bolje birajte partnere”. Ove godine Osmi mart pada na radni dan, radno vrijeme za žene biće možda skraćeno satić dva, ali nadoknit ce ga one vec devetog, i to duplo.

Kako je divno biti žena. Čovjek kojem si rodila troje djece “ne priznaje Osmi mart”. On kaže: “Pa ne treba meni Osmi mart da ti kupim karanfil, to mogu da uradim bilo koji dan u godini”, što ne uradi nikad. Jer on je država, može mu se.