Nikola Devčić Mišo: NA IZLAZASKU IZ SAMOSKRIVLJENOG ŠARLATANSTVA

395355862_364886769212711_2325686401999561301_n

NA IZLAZASKU IZ SAMOSKRIVLJENOG ŠARLATANSTVA
.
Ni životinja ni Bog nisu kadri djelovati
Djelovanje, određeno viškom značenja, povlastica je čovjeka
Nema djelovanja bez stalne prisutnosti drugih
Bez užitka u zadovoljstvu drugih
Onih koji stupaju u političko područje probuđenih iz dogmatskog drijemeža, stavljajući život na kocku
Njihova je vrlina hrabrost, sloboda od svakodnevnih nemira i brige za egzistenciju
U principu, ne radi se o vlastitom životu, nego o slobodi svijeta
Izvan ropske prirode svih zanimanja vezanih za konfliktni petromaskulinitet klimatskih fašista,
Kontra onih koji sve mogu sami jer i nisu dio grada, onih kojima su odnosi među kapital-robovlasnicima i slugama posredovani praznim pojmovima i, u konačnici, slijepim intelektualnim zorovima
Uz konstantnu reprodukciju patnje i nejednakosti
Nije u pitanju privatni život naredbe i prisile, nego javna svrhovitost bez svrhe, ona kojom vlada uvjerljiv utopijski govor i,
Pronalazak pravih riječi u pravome trenutku, djelovanje izvrsnosti u jednakosti prevladavanja kao ostvarivanja
U prostoru pojavljivanja u kojem je svatko vidljiv svakome
U djelatnostima govorenja koja postaju vječna revolucionarna politika
Nasuprot djelovanju je ‘ponašanje’ sofista modernog doba
U golom životu radikalnog zla koje počinje ubojstvom pravne osobe, pa ubojstvom moralne osobe i, naposljetku, uništenjem individualnosti i slobode
Društvo je javna organizacija životnih procesa ponašajuće životinje, vlasnika vlasništva autonomne volje koja sama sebi propisuje zakon kojem se pokorava – u zamjeni politike teorijom vlastitih interesa
“Ponašajući’ Homo faber zatvoren je u privatnost vlastitog tijela i, svega onoga što je ostalo od zajedničkog svijeta egoističnih interesa animal laboransa
Isključeni, apatridi i izbjeglice okrenuli su leđa svijetu istosti u napuštenosti, oni su subjekti oproštaja sa svakim transcendentalnim idealizmom i, sa svakom metafizikom prirode i, morala sveopćeg malograđanskog weltschmerz-a
Pravo da imaju prava i, kritika rasudne moći političkoga ‘svijeta mnogih’, stajanje je na mjestu drugih držeći se razuma drugih, u borbenoj dokolici
Nasuprot logoru kao središnjoj instituciji totalne vladavine, tome strahotnome pokušaju otimanja ljudske sposobnosti za spontanost u mišljenju i djelovanju, nasuprot monetiziranom i birokratiziranom svijetu kolektivne šutnje
Svima nam je premalo mučno i jezivo među krivotvoriteljima, silovateljima, palikućama i satrapima
Autoritet svetog zamjenjen je autoritetima konsenzusa, difuznog spektakla robe, užitka i sile
Senzibilitetom za suvremenu fragmentiranost klase
Kada događaj postane priča, politike prinude zamijenjene su suptilnim tehnikama uvjeravanja
Govorili su nam da fašizam neće proći i,
Govorili su nam da su rudari elita radničke klase,
A rudarski štrajkovi bili su prvi u nizu političkih prosvjeda,
Obrednih praksi lažnih predstava u borbi protiv konzumerističke religije
Svijet nastaje samo time što postoje proširene kritičke perspektive mašte u nazočnosti polemičnog gledatelja
Gledatelj, to je onaj koji sudi na distanci kako bi razmotrio cjelinu, niti je neovisan ni osamljen kao nevažan predmet,
On, za razliku od aktera, drži ključeve smisla ljudskih prilika, onog inteligibilnog orijentacije u mišljenju na što optimalna projekcija baca svoj ratoborni pogled
Na izlasku iz samoskrivljenog šarlatanstva