Dante, u ovom vremenu RED nije tako nedvosmileno jasan kao

u tvojim florentinskim paklenim rupama.

Vladari „carstva nebeskog“ sa božanskom spoljašnošću su tamo gore…

(ti sam držiš da je ovo, ništa do „Mačak u Vreći“ ).

U današnje vrijeme djeca se time poigravaju u školi

kao sa zbunjenim guskama u maglama povijesti.

U ovom našem vremenu su uloge trabanta i

izdajnika varljive,

svako njeguje osjetljivost za svoju vlastitu bol i svako

olako prijeti sa hladnoćom i komocijom groba.

I to moraš znati, Dante, jedan grob danas je samo sjenka

preko puta kojim idu točkovi.

U našem vremenu, vođo i prijatelju, kao i u tvom,

nalazi čovjek u duhovno najsiromašnijim regionima

boleštine, osvetu i patnju.

Sami ljudi ne nose više imena,

nego livreje (ogrtače).

Premda o finoći govore, oni njihove žene

žurno razbacuju kao čavle po zemlji.

One postaju pribor za rad,

materijal (upotrebljiv i rastrojen).

Učitelju, pogledaj njihove jazbine!

Oni ne prepoznaju šta je

u zemlji tvojih očeva

krivični sudija govorio:

„Od svoje vlastite kuće, mi smo

napravili mučilište“.

.