Tada je Ginsberg bio živ. Recitacija je poslužila i tome da pokaže kako Amerika uništava vlastitu djecu, šaljući je, prvenstveno, u Vijetnam. Ali i tome da nama klincima pokaže kako živimo u sretnom socijalizmu bez ovisnika, bez napušenih, bez siromaštva itd. Imperijalna velesila ukazivala se nama, Titovim pionirima, kao ranjeno, siromašno, bolesno “krdo” koje traži životni smisao i sreću. Ginsberg nam je bio podmetnut “jedino” kao kritičar “američkog sna”.
Koju godinu kasnije gledao sam pjesnika na američkoj TV. Nosio je dugu bradu i nekakvu harmoniku, pjevao je u studiju Dicka Cavetta i Johnnyja Carsona. Bio je javni lik, kulturna i pop-ikona. Išao je pod vodećeg pjesnika Beat-naraštaja, okupljao oko sebe i slikare usporednog pop-arta. Da, Ginsberg je bio veći od pjesništva, bio je buntovnik bez razloga kome je nedostajala vizualna karizma Jamesa Deana.
I baš je zato bilo čudesno prošetati San Franciscom i kupiti ponovljeno izdanje Ginsbergove knjige “Krik i druge pjesme”, iz 1956. (izdavač City Lights Books). Osim što je samom poemom “Krik” progovorio o korijenima današnje, aktualne imperijalne Amerike, koja guta svoju djecu poput Saturna kako bi ostala najbolja i prva, koja svojoj djeci oduzima snove i tjera ih u siromaštvo, Ginsberg je u istoj knjizi stihova definirao samorazarajuće potrošačko društvo (pjesma “Supermarket u Kaliforniji”) i ponudio Djeci cvijeća njihovu himnu (“Sutra sunčevog cvijeta”).Pakt s Waltom Whitmanom
Značaj te knjižice nije moguće odrediti, pa zato i ne treba raspredati o njegovu stihu koji podsjeća na Whitmanov (“Kakve mi sve misli o tebi, Walt Whitman, padaju večeras napamet”). Elementi inkantancije i ponavljanja, koji podsjećaju na neke američko-pariške prozne ideje iz 30-ih prošlog stoljeća, svakako određuju i tu poemu i tu knjigu. Pa ipak, i njeno značenje i značaj svakako je u velikom broju mladih koji su se prepoznali u očajničkoj osudi beskrupuloznog kapitalističkog društva.
U svakom slučaju, rijetko je koji američki pjesnik XX. stoljeća došao u situaciju da se jednoj njegovoj pjesmi, odnosno, poemi, posvećuje čitava knjiga. A baš to se dogodilo Ginsbergovu “Kriku”.Zbirka eseja posvećena ‘Kriku’
Urednik Jason Shinder, naime, upravo je objavio knjigu “Pjesma koja je promijenila Ameriku” s podnaslovom: “Krik” pedeset godina kasnije. Riječ je o zbirci eseja različitih autora koji pokušavaju odrediti značaj Ginsbergove poeme za svoju generaciju i Ameriku općenito. Usput, Ginsberg je “Krik” pisao u San Franciscu i u Berkleyju, a prvi ju je put recitirao daleke 1955. u San Franciscu. Od te je recitacije ostao tonski zapis, pa je izdavač dodao navedenom izdanju i kompkt disk s njom.
Jasno, Amerikanci nisu u “Kriku” tražili politikantske tonove kao djeca socijalizma. Vidjeli su u njemu prevratnički događaj zato što je prvi put, ili možda najbolje, progovarao o homoseksualizmu i ovisnosti o heroinu. Dolazio je u paketu beat-generacije koja je srušila cijeli niz tabua, pa i proizvela pjesnika (Corso) od osuđenog prijestupnika. Kerouac, Burroughs, Cassady, pa Ginsberg, Ferlinghetti i brojni drugi jednostavno su utjelovili čežnju za slobodom čitavih generacija. Oni su smjeli putovati u Maroko, oni su se opijali i drogirali, oni su vodili slobodnu ljubav, jednom riječi činili su sve ono što dobar, mladi Amerikanac nije smio ni sanjati. Beat-pjesnici su bili, jednostavno, zabranjeno voće. Oni su, na čelu s “Krikom”, sve do danas ostali relevantan umjetnički krik za ljudskom slobodom.
“Gledao sam kako najbolje sinove moje generacije razara ludilo, kako gladuju histerično goli vukući se crnačkim ulicama u svitanje tražeći bijesan šut, hipstere anđeoskih glava koji izgaraju za drevnu nebesku vezu sa zvjezdanim dinamom u mašineriji noći, koji su sjedili siromašni, u krpama i sovuljavih očiju pušeći u nadnaravnoj tami stanova s hladnom vodom, lebdeći nad vrhovima gradova i kontemplirajući jazz…” Krik.
Ikona pop-kulture i buntovnik s razlogom
Ginsberg se 50-ih družio na Columbiji s Kerouacom i Burroughsom. Otputovao je u San Francisco i recitirao “Krik”, koji je postao hit kontrakulture (Roszak). Pjesnik je bio otvoreno gay pa su ga mediji progonili. 60-ih je postao jedna od vodećih figura anti-ratnog pokreta. Istupao je protiv svih autoriteta i nije skrivao da uzima LSD te sudjeluje u grupnom seksu. Pa ipak, 1974. bio je nagrađen Nacionalnom književnom nagradom za zbirku “Pad Amerike: Pjesme ovih država”.U 70-ima je postao američka ikona, i ikona globalne pop-kulture odnosno kontra-kulture, a 1996. snimio je i video-spot za MTV. Danas ga drže najvećim pjesnikom beat-naraštaja. Njegova majka Naomi bila je radikalni komunist, posvetio joj je jednu od svojih najljepših pjesama – “Kadiš”. Kao pjesnik Irwin Allen Ginsberg nadmašio je oca, učitelja Louisa.
radio gornji grad 
