Sve postade po njoj

i bez nje ne postade ništa.

Dade ime svemu što postade

jer u njoj bijaše život

i život bijaše ljudima svjetlo;

i svjetlo u tami svjetli

i tama ga ne obuze“…

.

SREBRENICA I BONSKE OVLASTI KRISTIJANA ŠMITA

.

Klupko se počelo odmotavati nedavnim saopćenjem crnogorske vlade koja će kako vele u svojoj izjavi za medije „podržati Rezoluciju o Srebrenici, ali je neće kosponzorirati“.

Dakle, ovaj novopečeni diplomatski termin „sponzoriranje Rezolucije o Srebrenici“ ima i svoju nevidljivu pozadinu i prizvuk. Mi smo svi bili duboko uvjereni da je „podržati ili sponzorirati“ Rezoluciju o Srebrenici jedno te isto, a očigledno nije.

Pa krenimo redom:

Upitajmo se prije svega koliko je koštao ovaj iznenadni pokušaj sa rezolucijom o Srebrenici i ko je izbrojao golemu svotu novca o kojoj se po mahalama sve glasnije šapuće?

Kao što je poznato, Kristijan Šmit je nedavno u svom stilu napravio „kratak rez“ te je koristeći takozvane „Bonske ovlasti“ donio odluku kojom se omogućava donatorima da neutrošene donacije iz Memorijalnog centra Srebrenica preusmjere tamo gdje su ta sredstva potrebnija???

Javnost još nije informirana „koliko je novca je iz Memorijalnog centra preusmjereno negdje drugdje“. Da se radi o golemim novcima, u to niko ne sumnja.

„Pomoć Turske Memorijalnom centru se mjeri u milionima evra“, izjavio je ne tako davno Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica.

U Suljagićevoj izjavi se pominje samo Turska, a gdje su neke druge zemlje koje su bile neuporedivo veći donatori.

Dakle, da se vratimo odluci Kristijana Šmita:

Iz ovoga što je već pomenuto se naslućuje da je na bankovnom računu Memorijalnog centra ležala ogromna količina doniranog (a neupotrebljenog) novca koji je visoki predstavnik svojom odlukom usmjerio negdje drugje, u zavisnosti od želja donatora.

Dobro ako stvari tako stoje, OK.

Kako je onda moguće da krov Memorijalnog centra prokišnjava, jer direktor kako sam kaza „jedva može pokriti plaće od onog što dobija od države“?

Znamo i da je Emir Suljagić samoincijativno pokrenuo akciju skupljanja novca za kupovinu knjiga i da su ga u tome podržale mnoge općine.

Je li i taj novac nakon odluke Kristijana Šmita usmjeren „negdje-drugdje“?

Pitanje svih pitanja:

Ko je „došapnuo“ gosp. Kristijanu Šmitu da tamo (u Srebrenici) upotrijebi bonske ovlasti baš sada. Prijedlog rezolucije koji je odmah nakon toga uslijedio pokazuje da se kod nas ništa ne dešava slučajno.

.

PONOVO ONA PO BOŠNJAKE FATALNA „ LUKAVA STRATEGIJA“?

.

Taktika sa „Rezolucijom“ je lukavo osmišljena i to uz nečiju podršku.

Neko se „velik i moćan“ krije u pozadini i vuče konce teško pojmljive i razumljive „tajne agende“. Sve se na koncu konca vrti oko love, „pratite tragove novca i sve će vam se samo od sebe kazati“.

Ključ ove misterije se upravo tu krije. „Podrška i lobiranje“ se plaća, samo je pitanje kako „transferirati“ golemu svotu novca i realizirati plaćanje kod ovako osjetljivih tema kao što je Srebrenica.

.

VELIKI MEŠTAR SVIH HULJA

.

Kao što je bilo i za očekivati iz sjene se poput fantoma pojavljuje onaj Krležin „ veliki meštar svih hulja“. Igra se totalni nogomet kao nekada kod Čire Blaževića. Svi moraju surađivati pa i Kristijan Šmit koji nemoćno sliježe ramenima i poslušno slijedi upute koje su mu prišapnute.

Predstava počinje, „the show must go on“.

Na ovome se nije stalo, klupko se dalje odmotava. Do nas dopiru vijesti kako je „neko“ (u ime naše države) pokrenuo kampanju „sponzorisanja“ ove famozne rezolucije o Srebrenici. Biti sponzor „nekome ili nečemu“ obično podrazumjeva i davanje financijske podrške. Mediji prenose vijesti kako se javlja sve više i više „sponzora“ rezolucije o Srebrenici, a svjesno se prećutkuje koliko se novca od sponzora sakupilo…

Opasne se igre igraju i na pomolu je veliki diplomatski skandal koji bi se na koncu mogao okončati fijaskom bošnjačke politike. Uzgred bi trebalo postaviti i pitanje koga u Njujorku zastupa Željko Komšić kad je lobiranje mogao obaviti sam Denis Bećirović uz podršku Zlatka Lagumdžije. Na pres konferenciji Bećirović – Lagumdžija ponovo nije bilo Željke Komšića. Zašto? Hm.

Ostavimo Komšića (u svete krave se ne smije dirati) vratimo se temi ovog teksta. Ako se ispostavi da bošnjački autoriteti krišom plaćaju da rezolucija o Srebrenici „prođe“, onda bi se po logici stvari mogla javiti i sumnja da je Alija svojevremeno uistinu platio onih 10 miliona dolara da se Srebrenica i desi…

Navodno je riječ o nekakvom tajnom dogovoru Alija Izetbegović – Bil Klinton koji je ovih dana (nimalo slučajno) vruća tema na nekim portalima.

„Bakire otiđi u Potočare i sam sebe zatrpaj zemljom“, napisala je (prije par godina) poznata sarajevska novinarka Nejra Latić u jednom svom tekstu.

Nejrina poruka je zapanjujuće oštra, šta mislite zbog čega?

.

O TAJNIM DOGOVORIMA ALIJE IZETBEGOVIĆA

.

Jedan od komandanata odbrane Srebrenice Hakija Meholjić otkrio je istinu o dešavanjima u tom gradu te, pored ostalog, tvrdi da je Alija Izetbegović kriv za ono što se desilo.

Meholjić je nakon rata bio član predsjeništva SDP-a BiH, lider te stranke u Srebrenici i odbornik u lokalnom parlamentu.

Meholjić je svojevremeno otkrio da se zločin u Srebrenici dogodio upravo zahvaljujući Aliji Izetbegoviću, nekadašnjem predsedniku predsedništva Bosne i Hercegovine.

„Nudi mi Klinton da uđu četnici u Srebrenicu i izvrše pokolj 5.000 muslimana i da onda bude vojna intervencija NATO snaga na srpske položaje u celoj BiH. Šta vi mislite o tome“, upitao je Izetbegović.

Ja sam skočio i rekao „Jesi li ti lud? Ko će reći narodu ‘ti na klanje, ti ne ideš’. Alija je bio loš čovjek“.

.

MARKO RAGUŽ Sarajevo, 09. 05. 2024.