Slikar Vladimir Lerš u svojim perspektivama ne prelazi granicu pogleda, podataka, boja, iskustva i viđenja našeg svijeta i života. Sve je tu, sve je prisutno u svakom crtežu i slici nastojeći izraziti autentičnost i čar ili doživljaj trenutka. U tom je Lerš veliki majstor koji ne dozvoljava da se slika predmetne u bilo što drugo od onoga što u stvari tu ona i jeste, isječak zatečenog svijeta i njegova dojma. Umjetnička imaginacija izražava se u često veoma preciznom nastojanju oslikavanja doživljaja ili iskustva pojedine ulice, trga, kuće, ostavljajući nam prostor i mogućnost da tek naslutimo druga značenja koja sam prizor evocira. Tako Lerševe slike postaju i ostaju dio jedne životne memorije koju slikar na svoj nastoji učiniti predmetom umjetnosti podjednako kao i dijelom vlastite životne kronike. Životnog putovanja. Pri tome djela ostavljaju snažan dojam u kojem ne prevladavaju nikakva lutanja, opčinjenja ili iluzije. Baš naprotiv. Koncentracija na postojanje, redukcija na ono viđeno i neupitno, osnova je slikarstva Vladimira Lerša.

Neizravno, Lerševe se slike mogu promatrati kao rudiment hiper realističkog slikarstva, iako one tu u stvari nisu i nemaju tu intenciju. Vidi se to po koloritu više nego po kompoziciji. Slikareva namjera je ipak da unatoč točnom i preciznom crtežu, uvidu, nadmašiti puko ponavljanje ili reprodukciju svijeta u cjelini i detaljima. Tako bojom i njezinim ponegdje kapljičnim svojstvima, stvara osobni sentiment, ponekad kao čuđenje a ponekad kao mirenje sa stvarnošću.

Memorističko slikarstvo u Vladimiru Leršu dobilo je barem šapat koji se ponekad čuje u stvarnom svijetu. Onaj tihi glas koji nas unatoč svemu podsjeća gdje smo i kako se ne radi ni o kakvoj paradigmi ili simuliranju života. Šapat koji kaže: Samo pogledaj oko sebe.

---

Vladimir Lerš iz Biškupca kraj Zeline, poduzetnik, slikar, fotograf i ilustrator svojom umjetnošću bavi se duže od pola stoljeća. Prve dvije samostalne izložbe bile su 1986. i 1987. godine u zelinskoj gostionici – galeriji „Četrtkovec, koja više ne postoji. Nakon toga izlagao je 1989. u dvorcu Vranicani u Začrtju sa Zlatkom Crnecon, akvarelistom i pjesnikom, a ilustracije i akvarele izložio je 2001. godine ovdje u galeriji Kraluš Pučkog učilišta u Zelini. Kao ilustrator Lerš je ilustrirao brojna izdanja kajkavskih autora i pjesnika, te knjige Lelje Dobronić i Radovana Brlečića. Autor je grba grada Zeline koji se koristio od 1987. do 1990. godine, te osnivač firme ARP koja se bavi hidro sanacijama na brojnim kulturnim spomenicima širom Hrvatske.