Bili smo nas dvoje sami na trgu
Bili smo nas dvoje sami na trgu
Pod kišobranima
Nisam se sudarila s tobom
Dok ti se u rukama
Mrvila savijača od jabuka
Iz koje se pušilo
Dala sam ti svoju polovicu
Kao što sam ti dala i pola svog
Jastuka, desno oko,
Jagodice na prstima koje lete
Sa laticama bijelog bagrema
Za koje je moja majka
Mislila da su snijeg
Bili smo nas dvoje
I mokre klupe uz kej
Na svaku koja je
bila ispod drveta
spustila sam ruku
provjeravajući stepen
njene izdržljivosti
Na jednoj je pisalo
Ljubav će nas spasiti
I ti si rekao možda
Dok ti se u zjenice
tiskalo sivo nebo
Iznad Save kao da
Nije imalo gdje drugo otići
Poput misli u mojoj
Glavi ‘sve bude i prođe’
Ali treba živjeti dok
Ne prođe, prepustiti se
beskonačnosti u kojoj
Stanuje Dante
Bili smo nas dvoje
I čovjek koji je
Rekao “Ja sam oslobodio
Tvoj grad”
Kolikogod da odes daleko
Uvijek ćeš sresti nekog
Vojnika s tužnom
Borom na licu kojemu
Je od života ostalo
samo sjećanje
Kad ispriča sva sjećanja
Onda će umrijeti
Bili smo nas dvoje
I stotinu papirnatih
Šešira iza ulaza u muzej
Da sam stavila jedan na glavu
Da li bi iz mene krv
Potekla jer ja ne mogu reći
Imam dvije domovine
Bosnu i tebe
Ili je to jedna
Jesmo li i nas dvoje par
Kao oni što su par
Trideset godina
Nikad nismo otišli
Na zabavu za parove
U carstvu hijerarhije parova
Gdje nas dvoje
Još nije dotakla ustajalost
Sigurnosti
radio gornji grad 
