.

Na jednom mjestu u Novom zavjetu piše da je Pontije Pilat, rimski guverner Judeje, pokušao da spase Isusa Krista od nepravedne i bolne smrti na križu. U tom cilјu, on je predložio da se primjeni drevni jevrejski običaj prema kom su lјudi na praznik imali pravo da spasu život jednom od osuđenih na smrt:

„A onda ih je upravitelj pitao: koga, od ove dvojice hoćete, da vam pustim? Oni rekoše: Varavu. Pilat im reče: šta ću onda sa Isusom, nazvanim Hrist? Oni mu govore: “Neka bude razapet! Upravitelј je pitao: Kakvo zlo je on uradio? Ali oni su još jače vrištali: “Neka bude razapet! Kada je Pilat video da ništa ne pomaže, ali da se bunt uvećava, uzeo je vodu i oprao ruke pred narodom, i rekao: ja sam nevin za krv ovog pravednika; I sav narod odgovarajući reče: krv njegova na nas i na našu decu. Onda im je otpustio Varavu, a Isusa predao da bude razapet“…

.

ISUS IZBAVITELJ – RETURN TO FOREVER

.

Mi i dalje čekamo „ukazanje“, odnosno božanski znak. Čekamo, u nadi da će spasenje doći samo od sebe, ili će ga pak donijeti osobno IZBAVITELJ, odnosno misteriozni „Nebeski gost“.

Svojevremeno je sa sličnim razmišljanjima bio opsjednut i tragično stradali književnik Jan Lary. S obzirom da se njegov Izbavitelj nije pojavljivao, izdalo ga je strpljenje pa se na posljetku sam upustio u jedan rizičan pothvat „prizivanja Nebeskog gosta“. Rizičan pothvat, rekoh, jer uplitanje u božanske kompetencije nije mudro. Uprkos golemoj opasnosti, on je rolu „Nebeskog gosta“ dodijelio sebi. Tako je otpočela jedna dramatična „plovidba“ po uzburkanom moru literature koja će na koncu završiti brodolomom.

Jan Larry je, uprkos stradanjima koja je morao uzeti u račun, postao slavan. „Trnovit je put do zvijezda“, što bi se reklo.

Ovako je bilo:

.

SLOVO O TRAGIČNOJ SUDBINI JANA LARIJA

.

Godine 1940. Jan Larry je počeo pisati satirični roman “Nebeski gost”, u kojem je opisao svjetski poredak stanovnika Zemlje sa stanovišta vanzemaljaca, a napisana poglavlja poslao Staljinu – “jedinom čitaocu” ovog romana, kako je sam Lary priželjkivao i vjerovao.

Ideja da postane prvi Velikan u historiji koji će imati „svog osobnog pisca“ Staljinu se nije dopala i Jan Lary je ubrzo uhapšen. Dana 5. jula 1941., Sudski kolegijum za krivične predmete Lenjingradskog gradskog suda osudio je Larija Jana na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.

Književnik Lary je pismo koje je uputio Staljinu, ovako sročio:

„Dragi Josif (Vissarionoviču) Staljine!

Svaka velika osoba je velika na svoj način. Iza jedne su velike stvari, iza druge – smiješne istorijske anegdote. Jedna je poznata po tome što ima hiljade ljubavnica, druga po izvanrednim Bucefalima, a treća po divnim budalama. Jednom riječju, nema tako velike osobe koja ne bi ustala u sjećanju, a nije bila okružena nekakvim istorijskim pratiocima: ljudima, životinjama, stvarima.

Nijedna istorijska ličnost još nije imala svog pisca. Vrsta pisca koji bi pisao samo za jednog velikog čovjeka. Međutim, ni u istoriji književnosti ne mogu se naći takvi pisci koji bi imali i jednog čitaoca…

Uzimam olovku da popunim ovu prazninu.

Pisaću samo za tebe, ne tražeći od sebe nikakve naredbe, nikakve honorare, nikakve počasti, nikakvu slavu.

Moguće je da moje književne sposobnosti neće naići na vaše odobravanje, ali za ovo, nadam se, nećete me osuditi, kao što ne osuđujete ljude zbog njihove crvene kose ili ispucanih zuba. Pokušaću da nedostatak talenta zamijenim marljivošću, savjesnim odnosom prema preuzetim obavezama.

Da vas ne bih umorio i ne nanio traumatične ozljede obiljem dosadnih stranica, odlučio sam svoju prvu priču poslati u kratkim poglavljima, čvrsto se prisjećajući da dosada, poput otrova, u malim dozama ne samo da ne ugrožava zdravlje, već, po pravilu čak i temperira ljude…

Nikad nećeš saznati moje pravo ime. Ali želim da znate da postoji jedan ekscentrik u Lenjingradu koji provodi sate svoje dokolice na neobičan način – stvara književno djelo za jednu osobu, a ovaj ekscentrik je, ne izmišljajući ni jedan prihvatljiv pseudonim, odlučio da se pretplati na Kulidzhary. U sunčanoj Gruziji, čije postojanje je opravdano činjenicom da nam je ova zemlja dala Staljina, možda se može naći riječ Kulidzhary, i, možda, znate njezino značenje.”

Zbog ovog pisma i satirične priče „Nebeski gost“, Staljinov ga je režim osudio na deset godina robije i poslao u Sibir.

.