Ne prezri ovu nabubrinu

to je bio mišić

pomoću kojega je prala pod

ili istresala perinu.

A ovo, moj dječače, bijaše nešto drugo,

njezin nožni list koji je izazivao

zvižduke gomile. Svaki put kad bi prolazila

radnici na cesti zijevali bi za njom

poput ožednjelih pijanaca. A ovo plutajuće oko,

blijedo kao jagorčevina, nadahnjivalo je poeziju,

i pjesme koje se čuvahu skrivene u ljudskim srcima.

Ova zarumenjela prsa bila su poput ucjene,

mekana, a čvrsta, utegnuta u donje rublje

zavrtjela bi glave muškarcima.

Oslobođena noću, prije no što će ona leći,

obećavala su sate i sate budne pažnje.

Dakle, ova meka stražnjica stvarno je radovala

znalačko oko, bivajući predmetom

mnogih učenih rasprava o gibanju. A ovo sada

ofureno i sprženo, sadržavalo je usne tako rumene

da ih nazivahu trešnjama ili ružinim pupoljcima

slatkim kao med i opojnim kao vino.

Njen će ti se jezik i sada činiti božanskim.

Rebra su joj jedva vrijedna kuhanja.

Tako malo mesa, a opet, nešto tako zgodno.

Njezin je tanan struk valjan samo za lomljenje.

Ali ovo, taj sočni komad bedra,

natjerao bi muškarce u nemilost ili gubitak časti.

Kako je izgledala? Čemu je težila?

Što je mislila o Ujedinjenim narodima,

slobodnoj volji ili spasenju?

Čudna pitanja.

To je bila žena, predmet žudnje.

Ne postoji ništa uzvišenije-

.

(Prepjev s engleskog: Božica Jelušić)