Jutros kod Z. i S. na terasi, relativno rana jutarnja kava, dok je još svježe i ptice pjevaju . Z. mi nudi igru NASUMIČNI KOLAŽ od njegovih zaliha, koju naravno, veselo prihvaćam: Ispada da mi trebaju redom: dvije topline, obrana i zaštita (oprez) nebeska pomoć, talenat za zagonetke i pomno, studiozno motrenje i zaključivanje bez naglosti, čista analitičnost. Nudim se da ću nešto spontano pripisati, pet pojmova uz pet slika: Razotkrivanje, Homeostaza, Zagasitost kolora, Dolorozno doba, Nerazdruživost.

Mogla bih i neku pjesmu, za sedam minuta, radi vježbe, ali toliko je vruće i pritisnuto, da se moja lakoća pisanja mimikrirala u muku koncentracije. Treba mi da zaronim do zadnje vijuge, i odatle izvučem motiv, poantu, analogiju, lijepu sliku i barem jedan iskričav stih. Vidim da druge ljude to ne muči: ne mršte čelo, ne stežu usne, samo nižu nešto poput stihova i misle da je to pjesma. Nije baš. To vam je kao u onoj tvrdoj seljačkoj izreci: “”Kravica orala…” , da vas ne žalostim dalje. Više očijukanje s Kaliopom, a ona je izbirljiva i voli nadahnute, pametne i brzomisleće, dok ostale samo kreditira. I svaka solidno urađena stvar hoće vremena, vremena. Ne smetnimo to s uma.

Snovi o lakoći pisanja ostvaruju s nakon pola stoljeća, ponegdje čak ni tada. Mnogo koju boru dugujem toj spoznaji, što će fotografije potvrditi: Imala sam ja i boljih dana, i bezbrižnijih, lepršavijih tema, manje olova u zubima, nogama i mislima. Ništa zato, dobra je ona rima da svako vrijeme nosi svoje breme, a samo poneko i ruke, koje su spremne pomoći da ga skineš. Ma, ne bih ja ostala dužna sebi, prijateljima s terase, Brodskomu, zakučastoj Emily, da se ipak ne okitim s dva katrena, da mi ne propadne dan. Nerazdruživost vlada između mene i moje karme, a s Kaliopom imali smo mnoge zamršene odnose koje držimo pod velom diskrecije.

Pod ovim strahotnim i nemilosrdnim “suncem jaguara”, prodahnimo uz pjesmu, sutra možda osvježenje dolazi od bilo kuda. Važno je u to vjerovati.

.

O GRIJEHU ZABORAVA

.

Zaboravih na cvijeće. Tom nemaru oprosti.

Dok ono na terasi hitne SOS poruke šalje,

Ja otimam se tugi, ljubavnoj oporosti,

Samo u pjesmi mareći za finese i detalje.

.

Ne mogu više nikome dati od cijelosti dio.

Sve moje latice život je spremio u herbarij.

Korijen što bio je moćan, s Izvora vode je pio,

Sad čeka da mu ruka prinese lakrimarij.*

_________________________________–

lakrimarij-posudica za suze, crkveni rekvizitarij

F. G.