
rene magritte
BEZ GLAVE
.
Podigneš samo poklopac s tave
I vidiš da veselo odmiče para!
Kako se nakon odsječene glave
Taj teški život lakim stvara,
.
Nema šmrcanja više, ni za nos kapi,
Ne bole zubi i oči te ne peku
Nit upale sinusa nit u sljepoočnicama lupa,
ko da si upao u zemlju dembeliju neku.
Doduše, ne možeš bez glave misliti,
.
Ipak to nije štetno vrlo
Možeš sa vinom ždrijelo zaliti
Time se najbolje ispire grlo.
I da, kako uživaš tišine čari:
Ni riječi, ni buke nit reska svjetla više!
I nikad više ne tražiš naočare
I nikad više pjesmu ne pišeš.
H. Hesse 1947 (Prevod Đoko Erić)