Sama sjedim u ovoj sobi
Sama sjedim u ovoj sobi
U kojoj čuvam hrpu starih
Stvari, čajnike, šoljice,
Hvataljke za kocke šećera
Sjedim sama u sobi
I čekam nekog čovjeka
Kojem ću napraviti kafu
I posrebrenom
hvataljkom mu poslužiti
Šećer
A on se neće
Plašiti šećera
Džaba sam pročitala
Čaroliju pospremanja koja
Će vam promijeniti život
Japansko umijeće reda
i pospremanja
To mi je u krvi
Ponavljam greške svoje nane
Koja na tavanu čuva sve
I svaki put kad je kiša
Strahuje da će joj pokov
Popustiti i u smrt je odvući
Starudije koje čuva
Cijeli život
Ono što sam ostavila kao
“zatrebat ce” nikad mi
nije zatrebalo
Ej, moja Mari Kondo
Borila sam se ja sa sobom
Da izađem iz ove sobe
Kao iz svoje noći
Ali kad izađem
Gdje cu otici
Negdje će i tebi
Zora svanuti, kaže
Mi komšinica
I ne znam je li tješi mene
Ili sebe
Svako treba jednu sobu
Sa starudijama
U kojoj će biti vječno
Mlad
Dok napolju vojnici marširaju
U novi rat
Jedan ludak drži palac
Iznad crvenog dugmeta
Trojica kolju četvrtog
Sama u svojoj sobi
Bez zidova
Možda preživim još
Jedno pakleno ljeto
radio gornji grad 
