Jesi li se u bijelo jedro umotala da ploviš,

Ili si kao Florence N. htjela vidati rane?

Udarcem jedne ruke da cigle prepoloviš,

Da pred Ratnicom svjetla dušmanu srce stane?

.

Je li neobično nešto zasjalo u tvom umu,

Da budeš samo lijepa, ljiljane da postidiš?

Ili da kao vestalka nova uđeš u staru šumu,

I po kretanju zvijezda sudbinu roda predvidiš?

.

Možda ništa od toga. Tek korito i potok,

Jezik tvog zavičaja, žene što rublje operu.

Tragove ratne zbrišu, ožive zemljin krvotok,

U mirno disanje noćno djetetu vrate vjeru.

.

Kad si u košulji bijeloj, sve žene svijeta tu su;

Njihove duše lijepe žive na istoj adresi.

I tvoj je život velik i uvijek si u plusu,

Ustrajući da budeš uvijek ono što JESI.

.