(iz Klein und Wagner)

.

Od hiljadu se stvari u strahu grca,

Od bolova, od sudija,

od vlastitog srca.

Od sna se drhti,

od buđenja,

Od samoće, od smrti –

Posebno od nje, od smrti.

Ali sve su to maske i skrivalice.

U stvarnosti je samo jedno čega se boji:

Da se prepusti padu,

taj korak u neizvjesnost,

jedan mali korak prijeko,

mimo svih osiguranja koja postoje.

A onaj ko se jedanput,

jedan jedini put potpuno predao,

jednom veliko povjerenje imao

i sudbini se povjerio,

bio je slobodan.

Nije više služio zakonima zemnim,

pao je u svemir

i zaigrao u plesu zvijezda.

.