„Sarajevo bi se godine 1608. moglo nazvati pupkom svijeta, ne po moći koja se koncentrirala u njemu i ne po utjecaju koji se širi iz njega nego po strukturi prema kojoj je uređen svakodnevni život grada. U to se vrijeme u Sarajevu moglo čuti toliko različitih govora da bi ga se moglo porediti s Babilonom novog doba. Govorilo se turski, arapski i perzijski, španjolski, hebrejski i talijanski, srpski i hrvatski, mađarski i njemački, a negdje se govorilo i pisalo i na latinskome, makar ga se nije moglo čuti na ulici i na čarsiji. U to se vrijeme u Sarajevu molilo i vjerovalo na islamski i katolički, na judejski i pravoslavni način, dakle na sva četiri načina koja propisuju i dopuštaju Knjige. Kulture, izvedene iz tih vjera i sadržane u tim jezicima, tih se godina u Sarajevu dodiruju, susreću, jedna se drugoj obraćaju. Na prostoru jednoga jedinog grada postoje usporedo i dogovaraju se. U tom smislu i na taj način Sarajevo je tih godina pupak svijeta: ono je koncentrirani svijet svog doba, u stvarnosti postojeći i istiniti strukturni i funkcionalni model stvarnog svijeta. A upravo se tih godina (oko 1608.) taj model definitivno oblikuje i počinje u stvarnosti funkcionirati kao kultura, dakle kao oblik i način života, kao dovršen i sebi dovoljan sistem u kojemu se živi“. Dževad Karahasan

.

„SARAJEVSKI MARLBORO“

.

„Moramo biti lucidni i priznati da je naša Evropa „smrtna“. Ranjiva je i može umrijeti. Sve ovisi o izborima koje napravimo, a te izbore treba napraviti sada“, rekao je nedavno E. Makron u svom povijesnom govoru održanom na Sorbona sveučilištu. „Evropa mora hitno reagirati ako želi preživjeti u Svijetu koji se mijenja“, poručuje francuski Predjednik. Rat je blizu, ponovo se švercovani Marlboro skoro otvoreno ubacuje na police našeg lokalnog granapa. Paravojne formacije su sve aktivnije a svoje suradnike imaju i unutar granapa među uposlenim. Admir Katica je zaokupljen kupovinom body-kamera pa nema vremena da se bakće sa sve lošijom bezbjednosnom situacijom u gradu. Kriza je sve dublja pa sarajevski Marlboro iz dana u dan dobija na cijeni. Neki pričaju da je u sarajevskom paklu rata šteka cigareta Marlboro ponekad vrijedila kao nov Mercedes. Eh bože, čudo je golemo taj sarajevski Marlboro. Izgleda da smo već zaboravili strahote rata. „Ein schoner Tag, schade dass Krieg ist“, pjesma je njemačkog benda Brett. Neki će se sjetiti i one možda najprodavanije knjige sa ovih prostora kojoj je Miljenko Jergović nadjenuo ime „Sarajevski Marlboro“.

.

PONESI ZASTAVU DRAGANE VIKIĆU

.

Prije par mjeseci (16. Maja 2024.) je na sportskom igralištu (koje se nalazi odmah pored moje porodične kuće u Sarajevu) održana proslava čuvene Pofalićke bitke uz pjesmu „Ponesi zastavu Dragane Vikiću“.

Je li danas baš prikladno pjevati ovakve pjesme ako znamo da (od Velešića, preko Pofalića, Buća potoka, Briješća pa sve tamo to Rajlovca) po brojnim mjesnim školama nema više niti jednog učenika srpske i hrvatske nacionalnosti a bilo ih je u svakoj školi barem polovina od ukupnog broja učenika. Važno je reći da pobrojani kvartovi čine skoro polovinu nekadašnjeg Sarajeva.

.

ZUKAN HELEZ PROMOVIRAO PRVE DRONOVE DOMAĆE PROIZVODNJE

.

Ovo je „pencilin“ za one koji najavljuju razdruživanje, izjavio je Zukan Helez naš državni ministar odbrane. Dobro ajde, nek mu bude. Zukan ko Zukan, u svakoj se prigodi umije fino našaliti. Bitno je da je konačno krenula proizvodnja domaćih dronova i to istovremeno na više lokacija kako je i najavio ministar Helez. Ova vijest raduje a istovremeno i brine jer postoji mogućnost da potencijalni teroristi dođu u posjed ovog opasnog oružja kojim se bez po muke mogu obarati i putnički avioni. Ne bi trebali smetnuti s uma da je kod onog terorističkog napada na Njujork mozak operacije bio mudžahedin koji je tokom rata boravio u Bosni…

.

SVE BIO JE „HAMAS“

.

Bomba vijest sa naših portala: „Taib Erdogan poručio NATO partnerima da ne računaju na Tursku jer se navodno ne žele opredjeljivati ni za jednu stranu u Ukrajinskom ratu“. Nekoliko tjedana prije toga stari i umorni sultan sa Bosfora izjavljuje kako „Turska čvrsto stoji uz HAMAS“.

Uprkos tome što je zloglasni HAMAS decenijama stajao na američkoj crnoj listi kao teroristička organizacija za Taiba Erdogana su to borci za slobodu???

Turska Taiba Erdogana isto tako čvrsto stoji (i stajala je) i uz bosanski HAMAS Alije i Bakira Izetbegovića.

Ja bože, vidite kako se vremena brzo mijenjaju, čim Taib Erdogan stade uz HAMAS znači da su radi o dobrim momcima.

Dakle, dočekali smo da „lukavu strategiju“ Alije Izetbegovića više ne moramo zvati šifrovano „lukavom strategijom“ nego njezinim pravim imenom, a to je HAMAS. Veze između bosanskih i palestinskih islamista imaju skoro stoljetnu tradiciju a datiraju još od one prve generacije „Mladih muslimana“. Nedavno je u Kaknju uz veliku medijsku pompu sahranjen jedan naizgled obični smrtnik pa se upitah čime je privukao toliku pozornost medija. Bacim oko na njegovu biografiju i vidim da se radi o jednom „prvoborcu“ iz one prve generacije Mladih muslimana. Vidite, u današnjem se Egiptu ratuje protiv ovakvih struktura a kod nas u Bosni ova gospoda već 30 godina svojom vladavinom državu vodi u propast.

Bolje je da ovdje stanem, jer se klupko počelo ubrzano odmotavati pa će na kraju možda ispasti da je i armija BiH bila ništa drugo do struktura bosanskog HAMAS-a.

Radi boljeg razumijevanja ove priče još samo da posjetim da je Sefer Halilović prije imenovanja za komandanta armije BiH išao na razgovor kod Alijinog „operativca“ Omera Behmena ondašnjeg lidera organizacije „Mladi muslimani“.

Toliko, pametnom je „išaret“ dovoljan…

.

ŠEHIDI, ŠEHIDI, HEJ MILJENICI, GDJE STE…

.

Osmanlije su bile u pravu kad su za prestonicu „njihove“ Bosne odabrali Travnik a ne Sarajevo.

Nije to bilo slučajno, ništa se ne dešava slučajno: šta je bio razlog viševjekovne ignorancije šeher Sarajeva?

Pa razlog je, to nije nikakva tajna, tihi i podmukli pasjaluk koji povremeno pokulja niz strme sarajevske mahale.

Osmanlije su davno napustile Bosnu, ali „mahalske duše u nama“ ostaše sve do danas.

Ima li ovoj opakoj boljci lijeka?

„Samo Bog zna lijek, Bog pa onda (firma) Bosna lijek“, zapisa negdje Abdulah Sidran.

Šalu na stranu, trebamo pod hitno poput Osmanlija prestonicu iz Sarajeva preseliti u Travnik (ili negdje drugdje), jer ćemo u protivnom ostati i bez Bosne i bez prestonice…

.

SNOVIĐENJA MILANA TEGELTIJE

.

Milan Tegeltija: „Vrijeme je da se počne razmišljati o promjeni imena BiH u neko adekvatnije ime. Ni Bosna niti Hercegovina ne mogu biti osnov niti su iznutra prihvaćene kao jedinstveni osnov identifikacije svih u BiH“…

Krajnje je vrijeme da se ova tema stavi na stol, Milan Tegeltija je apsolutno u pravu. Trebalo bi isto tako reći da gosp. Tegeltija nije prvi „probio led“ sa ovom idejom. Ja bih vas podsjetio da je prvi „ledolomac“ po ovom pitanju bio Abdulah Sidran koji je predlagao da se ime „Bosna i Hercegovina“ preformulira u „Bosna“ što itekako ima logike i povijesnog uporišta.

No, prije toga, kao što rekoh u uvodu, treba krenuti od prestonice…

.

HALIL LAGUMDŽIJA: „PITANJE JE DA LI SE INFORMACIJE IZ SKY APLIKACIJE MOGU KORISTITI KAO DOKAZNI MATERIJAL“…

.

Kad se svojevremeno pojavila ta famozna „sky aplikacija“ svi smo se poput Halila Lagumdžije čudili kako je moguće da se ovako nešto uvodi u sudsku praksu a o tome nema ni slova u našem krivičnom zakonu. Danas vidimo da se i pravi i krivi ljudi „odvode“ jer smo zaglibili u virtuelno minsko polje koje se zove Sky aplikacija. Ovo pominjem u svjetlu dešavanja oko Zorana Galića, aktuelnog zamjenika SIPA-e koji je navodno pobjegao u Hrvatsku. Optužnica je kao što je poznato podignuta nakon „raspakivanja Sky aplikacije“. Proteklih dana pojedini sarajevski portali „požuruju“ državno tužiteljstvo kako bi se od Hrvatske što prije iznudilo Galićevo izručivanje.

Nije li i ovo jedna vrsta pritiska na pravosuđe?

Treba se prisjetiti kad je prije 15-tak godina u Rijeci pod sumnjivom optužbom uhapšen tadašnji pom. ministra sigurnosti Vjekoslav Vuković. Ustala kuka i motika, podigla se velika medijska prašina i ne bi na koncu ništa. Brda se tresla rodio se miš. Taj Vjekoslav Vuković je ubrzo nakon hapšenja pušten na slobodu i evo ga i dan-danas u Sarajevu, nalazi se na čelu Spoljno trgovinske komore BiH.

Toliko o brzopleto „montiranim“ optužnicama…

.

ČEKANJE UMJESTO NADE I UTJEHE

.

„Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja nad njim, to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim potpuno i zauvjek, i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora i jača od najjačih bukagija, jer se, sa mnogo sreće i vještine, iz zatvora može pobjeći i okova se može čovjek osloboditi, ali te obmane – nikad ni dovijeka. I tako, prihvativši prećutno uvjete života koje vam vaš neprijatelj postavlja, živite kako on hoće; Upravo, i ne živite nego strpljivo čekate, sve dok se sav vaš život, zajedno sa svim onim što ste očekivali, ne pretvori u strpljenje i beskrajno čekanje, što znači da ste prihvatili rajinski način života, a to je isto što i put dobrovoljne propasti za sebe i svoje potomstvo. Da ne bi morali da vas sami ubijaju, zarazili su vas tim čekanjem koje vas održava u životu i polagano ubija. Uvenućete i nestati kao što su uvenuli i nestali toliki preci i narodi u Osmanskom Carstvu, pre vas na isti ili sličan način. Nisu ni primjetili da su sa puta istinskog života neosjetno prebačeni na mrtvi kolosjek čekanja bez kraja i cilja. Ne osjećaju to svoje čekanje kao teret ni kao poniženje, jer su se i sami pretvorili u čekanje. Sve što jeste i što znate, umijete i možete, stavljeno je u službu toga čekanja bez kraja i bez ikakvog izgleda na ostvarenje. Jednima vijek prođe u mučnom i uzaludnom čekanju, a drugi dobiju i bez najmanjeg čekanja sve što žele i čemu se nadaju“, zapisao je Ivo Andrić u svom znamenitom eseju „O čekanju“.

.

MARKO RAGUŽ Sarajevo, 19. 07. 2024.