Prolazim s vjerom u skore mirnije, bolje dane,

U masi tužnih lica, nalik grožđu u preši.

S afiša slova skidam, grimase nasmijane,

Žrvanj briga me tješti, a romor kiše tješi.

.

U kiši slogove nađem, bivam sretna k’o ribar,

Koji će mreže dići po mjesečini jasnoj.

Pa kroz gomilu brodim, tražeći svoj kalibar,

Smiješeći se svom srcu u dobi polukasnoj.

.

A bližnji, vidim, baš mnogo za moj prolaz ne haju,

Ne dajuć poštede meni ni mome skromnom daru.

Dajući mi do znanja da bolje od mene znaju

Koliko kožice vrijede na zemaljskom pazaru.

.

Prolazim, mjerkajuć snove koji brzo posijede:

Vidim da jeftine stvari imaju bolju prođu.

No, moji dani za mene više od Edena vrijede;

Pa nije važno kada, važno je samo da dođu.

.

25. srpnja 2024. Flora Green