On podosta zna o tebi,

a nikada neće pomirisati tvoje donje rublje

Kako živiš razgrće u prelomljenim slovima; pita se (ako te opetuje u sricanju ljubavi)

Je li ti na prozor sletjela ptica strah od nedostajanja

ili prizor slobode nacrtan prema nebeskom kovčegu

Je li ti sinoć dovoljno zvijezda palo u san;

ustaješ li spreman hrskavicom označiti zavoje

kojima je jučer ljubav jurila ka grudobolji ili teško spavaš kao utroba nahranjene zvijeri

On podosta zna o tebi,

Iako nije živi svjedok drame izlaska srca kroz stopala u hladni dim

I

Njemu je znana i tvoja smrt:

nasrtaj vremena na žudnju

Njegova čitanja unaprijed su odrađene vesele karmine

S tobom sklopio je savez, njegove oči usne su na tvom potiljku kada ugaziš u očaj

Pazi da ne postaneš prazna jeka, brižno te otvara kada poželi pamuk i trsku

Bliži ste nego kumovi,

A on samo je daljina koju naslijepo

Ljubiš izopćenjem i

raspuklim slovom