Fotografija Saša Montiljo
UZ JAMSTVO OBLAKA
Imam nostalgiju za zemljom
u kojoj nikad nisam bila,
gdje me sva stabla i cvijeće
znaju,
u koju nikad ne idem,
a gdje se ipak oblaci
mene
tačno sjećaju,
stranac, koji
nema kuće
da se u njoj isplače.
Vozim se
na ostrva bez luke,
bacam ključeve u more
dok isplovljavam.
Ja ne stižem nigdje.
Moje jedro je kao paučina na
vjetru,
ali se ne kida.
A s one strane horizonta,
gdje velike ptice
na kraju svog leta
krila na suncu
suše,
ima komad zemlje
gdje me moraju prihvatiti,
bez pasoša,
uz jamstvo oblaka.
.
(Za sve nas bez domovine preveo: Đoko Erić)
radio gornji grad 
