Jednoga dana, u restoranu, izvan vremena i prostora,

poslužili su mi ljubav kao hladne tripe.

Rekao sam pristojno misionaru kuhinje

da su mi draže tople,

jer tripe (na mornarski način) nikad se hladne ne jedu.

Naljutili su se na mene.

Ne možeš biti u pravu, čak ni u restoranu.

Nisam jeo, nisam drugo naručio, platio sam

istrčao i zatim koračao ulicom.

Tko zna što to znači?

Ja ne znam, a meni se desilo…

(Dobro znam da u djetinjstvu svakog čovjeka postoji vrt,

vlastiti ili javni ili susjedov.

Dobro znam da su u njemu carevale igre,

a danas caruje tuga).

Znam to odviše dobro,

ali, ako sam tražio ljubav, zašto su mi donijeli

tripe na mornarski način, hladne?

To se jelo ne može jesti hladno,

a meni su ga hladnog donijeli.

Nisam se žalio, a bile su hladne,

nikad se ne jedu hladne, a meni su donijeli hladne.

*Priredio: Zvonimir Golob

* Pessoin omiljeni, Café-Restaurante Martinho da Arcada

Uredila Selma Kanazir Sarajlić