U svom voljenom Preku, na otoku Ugljanu, u 101 godini, umro je Budimir Lončar, Titov partizan, komunist, antifašist, član Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, uvijek borbenog i revolucionarnog duha, jugoslavenski ministar vanjskih poslova, diplomat, specijalni izaslanik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za Pokret nesvrstanih, do zadnjeg dana lucidan, briljantan analitičar, prožet idealima na kojima počiva dolazeći socijalizam, veliki prijatelj Subversive festivala, meni osobno nezaboravna drugarska potpora i inspiracija u solidarnosti i zajedništvu.

Ostat će zauvijek u mome srcu.

Danas su na djelu nove borbe za stare vrijednosti za koje se iznova treba izboriti, podignuti glas, izraziti otpor, organizirati se u borbi za društvane promjene. Ostvariti nemoguće sastavni je dio ljudskoga života, herojskog života. Možemo li mi današnji to ponoviti, živjeti za druge, dati živote za druge? Moramo, da bi sve još jednom propalo bolje, propalo jače. Tim putem, sa onima koje ljubim, želim ići.

Nikad neću zaboraviti kada smo…ali koga to uopće zanima, koga je briga, i kada bi se mene pitalo…ma, srećom, mene nitko ništa ne pita.