Foto: Facebook/ Blue World Institute
Scenu dolaska Mire Bulja na izvor Cetine s tablom “Zabranjeno kupanje”, doživio sam kao postmodernistički cro horor film. Dan je sunčan, zrak suh, žena se kupa u hladnoj izvorskoj vodi. Ne sluti ništa, ali gledatelj zna da iz ove mirne situacije mora nastati neka drama. Samo ne zna kakva: ubojica? Zmija iza kamena? Uganuće zgloba?
Možda medvjed koji pomiče granje u blizini jer upravo se to događa. Nešto se valja, trese grane kao da se ljuljaju uslijed potresa. Kupačica je prestravljena, hitro se odijeva s namjerom da potrči na sigurno, ali tad se ispred nje nađe On. Stoji visok i širok s tablom “Zabranjeno kupanje” i zabija je tik ispred nje.
Strava u njenim očima ledi jače no hladna voda iz dubine dalmatinskoga krša.
Ovo mi je osobno najjači domoljubno, ekološki suspens još od Super Hrvoja ranih devedesetih u izdanju Slobodne Dalmacije
radio gornji grad 
