Srečko Kosovel: Pjesma (1927)

Rado bih ljudima kazao lijepu,
dobru riječ, svijetlu riječ
kako je svijetlo novembarsko Sunce na Krasu.
Ali moja je riječ teška i mukla,
gorka kao borovica s Krasa.
U njoj je trpljenja za koje nećete
nikada saznati, u njoj je bolesti,
koju ne možete spoznati.
Moja boljetica je ponosna i šuti
i više negoli ljudi razumiju je borovi
na zajedničkom pašnjaku
i grmovi borovica iza ljestva.

Sa slovenskog preveo Ivan Molek