Sinoć sam donijela odluku i podnijela formalnu ostavku na svoju funkciju u Društvu pisaca Bosne i Hercegovine, suočena sa užasavajućim mizogenim stavovima pojedinih članova Društva, gdje ona nije direktna, već suptilna i implicitna, što je čini još opasnijom. Nažalost, mizoginija eskalira kada žene preuzmu rukovodeće funkcije. Ova odluka nije donesena olako, ali nakon pritisaka, prijetnji i omalovažavanja, smatram da više nije moguće obavljati svoju dužnost u ovakvim okolnostima. Sinoć je također predsjednica Drustva Jagoda Ilicic podnijela formalnu ostavku nakon sto je bila izlozena teroru i verbalnom zlostavljanju posljednjih šest mjeseci.

Društvo pisaca je, nažalost, opravdalo svoj naziv. Ono jeste Društvo pisaca, ali ne i spisateljica. Prava svih članova, a posebno žena, pa i mladih, ne poštuju se na ravnopravan način. Neko mi je rekao ‘pa napravite vi svoje drustvo spisateljica’. Da, sprdancija je temelj bh društva. Naša borba, kako moja, tako i Jagodina, nije naišla na podršku javnosti, medija, niti na veću javnu podršku naših kolega i kolegica. Naš rad od strane pojednih članova nazvan je cirkusom. Cirkusom. Jagoda i ja imamo izgrađene kako književne, tako i poslovne karijere, stotine objavljenih tekstova, obje smo majke, i zamislite ljudi upru prst i kazu ‘vi ste cirkusanti’! Da kažem, to su od reda ljudi koji meni, pa i Jagodi mogu biti očevi.

Čast i zahvalnost pripada onima koji su podržali naš rad, ali ni ja, kao ni moja kolegica, ne možemo više izdržati teror, prijetnje i pritisak s kojima smo se suočavale. Zbog toga smo bile primorane donijeti odluku o podnošenju ostavki.

Bosna i Hercegovina nije samo zemlja u kojoj su prava žena zanemarena, već je zemlja u kojoj su žene apsolutno nezaštićene. Jagoda se u posljednjih šest mjeseci obraćala mnogima tražeći zaštitu, a ja sam činila isto zajedno s njom. Svaku njenu uvredu i svaku njenu suzu, doživjela sam i proživjela kao svoju vlastitu. Nažalost, obje smo ostale potpuno nezaštićene i u tišini prepuštene same sebi. Prije mjesec su iz Drustva istupile dvije kolegice, jutros je istupila i treća, danas ce istupiti i četvrta, peta – o tome mediji nisu i neće pisati.

Djelovanje u ovakvim uvjetima postalo je neizdrživo. Uprkos mojim/našim nastojanjima da se držim/o pravila i statuta Društva, kao i u stalnom kontaktu s pravnicima koji su potvrdili da je moj/naš rad legitiman, pojedini članovi su konstantno osporavali moje/naše postupke. Svjesna sam da sam/smo radila/e u skladu sa zakonima i pravilima, ali teror i pritisak koji sam/smo trpjela/e postali su preteški.

Bosna i Hercegovina ostaje zemlja u kojoj su prava žena sustavno zanemarena, a Društvo koje bi trebalo promovirati književnost i jednakost pokazalo je drugačije lice.

Svjetlost promjena, nažalost, još dugo neće obasjati našu zemlju. Zbog toga ne osjećam više ni dužnost, ni mogućnost da opravdam povjerenje koje mi je dalo članstvo koje je vjerovalo u mene.

Na kraju, želim izraziti neizmjernu zahvalnost onima koji su mi pružili podršku u proteklom periodu, prije svih, kolegi i bardu Dinki Deliću. Vaša podrška mi je bila dragocjena, ali u ovakvim uvjetima više nije moguće nastaviti rad. To je ta priča o očevima nacije, Tito u svom selu.