ZA I PROTIV
.
Ulice bijahu puste.
Zakoračio sam na najosamljenije mjesto
koje sam mogao vidjeti.
Gomila ljudi motala se uokolo, tiskala i
Vrzmala se, i bezvoljno tražila
barem nekakvo rješenje.
Tko sam ja? Tko sam ja? Pitaju se.
Ovdje samujem.
Ne, ni ovdje, a ni ondje nije nikad bilo
nikoga,
ni jedne druge duše.
Ali uskoro mi ili ja probijam svoj / naš
put
Kroz vrevu kostiju i mesa što čezne
da bude okupano prije no što se mi
povučemo,
Ali umjesto toga pronalazimo kosti
ljepše od naših
I više se ne znojimo zbog poznatog
razloga
Već zbog uzbuđenja što pijani
nalikujemo
samima sebi…
Držimo se ili vjerujemo u našu istinu, i
ovisimo o
spolu kojem pripadamo,
Ako znamo da je to tako.
Ljube se, ljube, dvoja usta,
To je doista čudno,
Jedna usta bila bi dovoljna, i jedan jezik.
To je osnovna razlika između ulaza
i vrata;
Čovjek ulazi unutar drugoga da bi
poništio te
napučene puste ulice,
Ili je dotični nedvojbeno peder – barem
u današnje vrijeme.
Čovjek se nada da je tako. Čini se da bi
tako i moglo biti.
A bombe, atomske, i sve druge, biti će
zaboravljene.
Da, svi bi ih trebali zaboraviti.
Ali ih i biti svjesni.
.
Prijevod Vojo Šindolić,
priredila Selma Kanazir Sarajlić
radio gornji grad 
