Ova fotografija nastala je u kasno proljeće 2020. godine, u novozagrebačkoj „limenci“ u Baburičinoj ulici broj 23, u stanu obitelji Krelja.

Stanu u kojem su svakodnevno frcale najbolje vibracije, koji je bio prožet ljubavlju, plemenitošću, dobrotom, ali i strasti u filmu, režiranju, pisanju, praćenju kino-repertoara… pa i dobroj papici i kolačima…

Jedna od najboljih stvari u mom životu svakako je 40 i nešto godina blisko, najprije osobno, a zatim obiteljsko prijateljevanje s Vesnom i Pjerom… Nemoguće je, recimo, zaboraviti s koliko brižnosti su Vesna i Pjer pratili odrastanje moje Tee, od njezina rođenja jedne subote predvečer u vinogradskoj bolnici 1995. sve do danas… Koliko su se njoj radovali…

Korona je tog proljeća 2020. bila u zamahu, ali uspjeli smo (moja tvrtka „Vedis“) izdati roman „Lili Marlen“, što je samom Vesni i Pjeru – po njihovim riječima – predstavljao najbolji rođendanski poklon.

Oboje su rođeni u lipnju, a te 2020. Pjer je napunio osamdesetu godinu života.

„Lili Marlen“ je ljubavni roman koji se događa 60-ih godina u Koprivnici i Zagrebu, lik glavne junakinje je rađen prema mladoj novinarki Vesni Švec, kasnije udanoj Krelja. Dobrim dijelom to je istinita priča, sa snažnim političkim, umjetničkim i društvenim bekgraundom, koja se čita – kako se kaže – u jednom dahu…

„Lili Marlen“ je – vjerovali ili ne – debitantski Pjerov roman, makar je svoju „javnu“ djelatnost“ započeo s literarnim pokušajima u Puli 50-ih godina, a nastavio po dolasku u Zagreb na studij na Filozofskom fakultetu.

Izvorno, „Lili Marlen“ je trebao biti igrani film, ali nažalost nakon što se Pjer umirovio na Hrvatskom radiju (gdje je bio zaposlen kao filmski kritičar) za njega u igranoj produkciji nažalost nije bilo mjesta u HAVC-ovom kinematografskom ustroju. Odnosno, po kriterijima umjetničkih savjetnika za igrane projekte.

O Petru Krelji je u protekla tri dana napisano toliko, pa i na društvenim mrežama – naravno, dio toga je zapravo licemjernog karaktera – da nema smisla da se „ponavljam“ u istom tonu.

Spomenuti ću – uz stotine i stotine sati divanjenja o filmu, o životu, o emocijama – fragmente naše profesionalne suradnje – kolumne u svih 130 brojeva „Hollywooda“, igrani film „Ispod crte“ (uvjeren sam da će njegove pune vrijednosti kad-tad doći do izražaja), srednjemetražni dokumentarac „Anina američka adresa“, knjige „Prijateljsko uvjeravanje“ i “Ispod crte, dnevnik”…

Pjer, hvala ti na svemu…

S mojim prijateljem oprostiti ćemo se u srijedu u 14 h na zagrebačkom Krematoriju…