Gubitak konkretne stvarnosti

Napokon ima budućnost!

Svima je trenutno dostupno sve

Pod uvjetom da je na svjetlosni pogon.

Komponirati glazbu slušanjem znači

Suočiti se s bezdanom crnog kvadrata na bijeloj podlozi,

Vezati se za Spomenik III. internacionale,

Navući na oko luđačku košulju.

Ponekad treba zažmiriti

da bi se vidjelo – egzotično.

.

Vrijeme je korisno ako nije iskorišteno!

Vrijeme je kraljevsvo djeteta koje se igra obrnutim perspektivama.

Organizirana spontanost lucidnog snivanja ima svoja pravila:

Težiti ne širenju, nego sažimanju,

Bez pamćenja, u anonimnosti.

Ako svi nismo neustrašivo spontani u isto vrijeme, onda spontanost ne služi ničemu.

Građani su samo oni koji su bez straha, koji se ne boje.

Autsajderi su pravi građani.

.

Čovjek koji se smije drugom čovjeku uvijek je imperijalizam drugim sredstvima!

Mi smo posljednja generacija energije slike,

Od nas će se ubuduće tražiti da zauvijek ostanemo djeca,

Da ne razlikujemo ovdje i sada,

Da bi se što udobnije smjestili nigdje,

Gdje sve postoji kao kodirana metafora – automatskog pisanja.

Opasnost koja je u svima nama postat će briga

Biorazgradivih nano robota,

Koji će bacati munje

Na subliminalne halucinacije našeg

Uspavanog metabolizma telesekstualnosti najvišeg rizika,

Kao ono što se događa bez nas!

.

Ljubiti znači nestanak svih stvari!

Ljubiti znači biti zaslijepljen, ne vidjeti ništa,

U miljeu koji je upoznao savršenstvo borbe bez oružja.

Sjedinjenost u razjedinjenosti znači

Ljubiti brzinom svjetlosti – drugoga kao samoga sebe.

Ići brže, napisao je jednom Saint-Pol Roux, znači igrati se sa smrću.

Ići još brže znači uživati u smrti.