Tako puno žena, kada vole,

odaju

u zadovoljstvu tajnu svoju nama,

Uberemo je i za život nam ostaje.

A da li se i ljubav pretvarati zna,

Da li i zadovoljstvo da vara umije:

Gdje su dvoje jedno, u tom varka nije.

.

Tu svetu tajnu sa mnom si slavila,

i užitak se činio sa ljubavlju jedno,

a ipak nikada mi se nisi objavila,

I strašnu zagonetku svog bića

svejedno

riješila nisi i u ljubavi mi dala,

No zauvijek si mi tajna ostala.

.

A onda iznenada, od mene umorna, ti nesta,

I zadnji put još si mi bol zadala.

A dio mene zarobljen kod tebe osta,

I kad te tanku iz daleka vidim kad budeš hodala,

Ja ću žudno lijepu strankinju da gledam,

Kao da nikada par ne bismo jedan.

.