Odlučili smo stvoriti svijet u svijetu

Doduše u malom, samo za nas

Prema našim pravilima

Prema ukusu don Quijotea

Pretjerivati u žongliranju fantastičnostima

Bez upuštanja u detalje,

Odlučili smo zgaziti kategorički imperativ

Suspendirati politiku vječnog vraćanja istog

I uspostaviti teror želje,

Ako ne danas, kada onda?

.

Kako to izraziti?

Opojnim štivom koje se topi na dnu oka?

Jurišanjem na bunkere?

Potragom za čistim savršenstvom?

Tugom i glasovima drugih?

Glazbom? Tom magijom

Strogo proračunate stihije.

Ili, naprosto ležanjem nasred polja lavande

A sav posao oko propasti ovoga svijeta prepustiti

Dimnjačarima i rodama.

.

Sa glagolima i imenicama

A napose s pridjevima i, sa skrivenim fabulama

Lako je prevariti srce.

Sa tijelom u gladi i žeđi raznježenim

Stvari stoje posve drugačije!

Tijelo ne laže

Ono stoji po strani

Utonulo u svete obrede

Čeka svoj red.

.

Pomalo snobovski

I ja sam volio

bojati se zvijezda

Tih pradomovina smisla…

Tebi je bilo draže misliti logički

Nevažno i teško

Neprestano se čuditi šarolikim vradžbinama

Idiličnih bliskosti tijela i stvari.

Ili, to možda nisi bila ti, već

Netko drugi, netko osuđen

Na prokletstvo radoznalosti,

.

Što nas još može spasiti? Knjige?

Mi vjerujemo knjigama jer knjige ne vjeruju ničemu!

Knjiga je fetiš, klopka za iluzije automatskog pisanja,

Utjelovljeno poricanje vlastite suvišnosti

Da bi u konačnici postala fetiš fetiša

Prelistana u prazno

Kako bi omogućila poricanje poricanja

-nastajanje čudovišta.

.

Kažeš: Ništa nam se loše ne može dogoditi

U ovom svijetu prestabilirane drugorazrednosti

Kritičkog mišljenja nezamislivog

U žamoru zajednice jednakih.

Govorila si: Bitno je ‘sve znati’ i ‘sve vidjeti’

Da bi ostali budale,

Postali nekome uzori,

Emancipatorni zanatlije

U ratovima malograđanskih vrlina protiv svakog

-revolucionarnog mentaliteta.