SA “SAMO” 90 GODINA KAŠNJENJA FUISOVE PJESME SAKUPLJENE I OBJAVLJENE U KNJIZI

500_500

Redakcija “Kulisa”, jednog od dva ili tri najčuvenija zagrebačka revijalna lista između dva rata, čitanog „časopisa za kazalište, kino, variete, društvo i sport“,1933/34. godine u više je navrata na svojim stranicama najavljivala izdavanje knjige pjesama njihova suradnika koji se skrivao iza atraktivnog pseudonima Fra Ma Fu.
Sve je, međutim, ostalo na tim najavama!
Fra Ma Fu je od te 1934. svoju novinarsku karijeru u tadašnjem koncernu “Jugoštampa” nastavio pod pravim imenom Franjo Fuis, a svoj pseudonim koristio je I u narednim godinama potpisujući se pod avanturističke romane i vesterne, kao i pripovijetke (novele) koje je objavljivao u “Mickey stripu”, “Zabavniku” i drugim izdanjima.
Nakon što sam u proteklih 17 godina u svojstvu priređivača, urednika i izdavača izdao trinaest knjiga na “temu” Fuisa ili Fra Ma Fua, novi izazov mi je bila njegova zbirka pjesama…
Da skratim, od veljače 1931. do prosinca 1934. godine u „Kulisi“ Fuis je objavljivao svoje pjesme, najčešće ljubavne tematike, potpisujući se pseudonimom.
Fra – Ma – Fuove pjesme bile su dio identiteta („zaštitnog znaka“) „Kulise“ ili, kao što je svojedobno primijetio Mladen Hanzlovsky, „magnet za mnoge čitaoce i naročito čitateljice“.
U prilog tome svjedoči činjenica da su u jednom razdoblju „Kulise“ (izlazila je triput mjesečno), Fra – Ma – Fuove pjesme objavljivane na trećoj stranici lista, a svaka pjesma je bila popraćena fotografijom čiji su autori bili neki od tada vodećih fotografa.
Zanimljivo je spomenuti da je, recimo, pjesmu „Sretni sati“ redakcija popratila (sjajnom) ilustracijom, čiji je autor bio Andrija Maurović, s kojim će Fuis u godinama koje su nadošle napraviti možda i najvažniji niz stripova u sveukupnoj povijesti stripa na ovim prostorima.
Savjetima i sugestijama moj prijatelj, književnik Branislav Glumac je sudjelovao u realizaciji ovog projekta, koji je jednim dijelom sufinanciran od strane Ureda za kulturu grada Zagreba.
Prijelom i oblikovanje knjige djelo je Zlatka Grgića, koji je i dizajnirao plakat napravljen specijalno za prvo predstavljanje knjige na festivalu Fra Ma Fu.
Da spomenem kako sam u knjigu (opsega 160 stranica) uvrstio i nekoliko pjesama Franje Fuisa iz njegovih srednjoškolskih dana, među njima i „Istranina“ (ono kada postoji sinergija između nekog “otkrica” i zavičajnosti) koju je 1928. objavio u zagrebačkoj „Omladini“, u 20-oj godini života. I kakvu je tu “ljubav” Fuis iskazivao prema Istri, makar nemam saznanja da ju je dotad posjetio…
Marina Mađarević je pak autorica studije „Trubadurski sanjar mikeškoga kova“, dok sam se u predgovoru bavio „Fuisom kao pjesnikom, otimanjem od zaborava“.
.
Veljko Krulčić