Kud sam ja sve lutao! Kud su padale moje težnje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i griješio u životu! Kako da vam kažem kad to i rođeno moje sjećanje zaboravlja! Oholost me je nosila kao vjetar. Oganj kojim mi je sagarala duša, nije me izjedao nego mi je davao snagu i zamah. Na borbe Svijeta ja sam gledao kao što se s vedra visa gleda na magle koje se nadvijaju po dolinama. Bio sam nijemi, oholi gost života…

Ivo Andrić (Iz knjige Ex ponto)

–

OPORTUNIST ELEGANTNOG STILA

.

Michael Martens: „Ivo Andrić – Im Brand der Welten“

Ivo Andrić je bio jugoslavenski diplomata i dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Kao jedan među prvima se pitao u svojim knjigama, mogu li Europa i Islam ići jedno s drugim. Sjajna Andrićeva biografija Michaela Martensa se čita kao jedan roman 20. stoljeća.

Gavrilo Princip, koji je u Junu 1914. upucao austrijskog prestolonasljednika, pohađao je sa njim Gimnaziju u Sarajevu. Sa Danilom Ilićem, organizatorom najtežeg atentata u svjetskoj povijesti, mladi Ivo Andrić je bio, također, prijatelj. On je pripadao buntovnom intelektualnom krugu „Mlada Bosna“, koja je sanjala o ujedinjenju južnih Slavena. U vrijeme samog atentata nije bio u Sarajevu. Pucnji na Franca Ferdinanda su ga zatekli u Krakovu gdje je boravio kao student. Stoga je kazna za njega bila blaža: „samo“ osam mjeseci zatvora.

Nema sumnje, sa sjajnom Andrićevom biografijom Michaela Martensa čitalac se uranja u vrtlog 20. stoljeća. Povijesnoj draži čitanja doprinosi činjenica, da Andrić kasnije vodi jedan dvostruki život kao pisac i diplomata Kraljevine Jugoslavije u evropskim glavnim gradovima. Andrić je 1939. postao poslanik i zamjenik ministra ambasade u Berlinu. Hitler je htio da ima Jugoslaviju kao saveznika; Andrić se zbog toga ponašao diplomatski vrlo uljudno. U nastojanju da Jugoslaviju drži podalje od nadolazećeg rata, bavio se diplomatskim laskanjima prema Nacionalsocijalizmu, što mu je kasnije, pod Titom, moglo slomiti vrat.

.

Gorki građanski rat

.

Uprkos tome, objašnjava Martens, splet sretnih okolnosti određuju kasniji Andrićev život. Tome pridonosi podatak, da on nije pripadao pregovaračkoj delegaciji, koja je pod rastućim njemačkim pritiskom pripremila pristup Jugoslavije Trojnom paktu; inače to je bio savez, koji je trajao samo dva dana. Sa napadom Wehrmachta koji je kasnije uslijedio okončana je Kraljevina Jugoslavija, a samim tim i Andrićeva diplomatska misija. On je odbacio ponuđenu mogućnost egzila u Švicarskoj i vratio se nazad u uništeni i okupirani Beograd. Ova odluka je takođe pridonijela tome, da je on pod Titom nakon rata mogao biti rehabilitiran. Dok je u Europi Drugi svjetski rat bjesnio, kao i na jugoslavenskim prostorima uskoro počinje i jedan gorki građanski rat. Andrić se potpuno povukao u osamu. Napisao je samo u tri godine svoja remek djela (među njima romane „Na Drini ćuprija“ i „Travnička hronika“) koja su nakon 1945 njegovu književnu slavu potvrdila.

Andrić je razvio svoj stil u svjesnoj suprotnosti prema formalnim eksperimentima Avantgarde: jedan klasični stil besprekorne elegancije, koji ipak postaje medij jednog modernog psihološkog pripovijedanja. Andrić prikazuje ljude u njihovoj razjedinjenosti, u njihovim tajnim slabostima, strastima i porocima. I on je bio prvi pisac, koji je jedno pitanje, o kojem se danas vatreno debatira, na primjeru bosanskih toposa njegovih djela, između redova tretirao: Da li Europa i Islam idu jedno s drugim? Pošto je često isticao pretjeranu okrutnost Osmanlija, Ivo Andrić je danas od mnogih obilježen kao „Islamofob“.

.

Vodič za toleranciju

.

Nakon 1944. Ivo Andrić se pomirio sa Titovim komunizmom, jer je samo on mogao garantirati dalje postojanje Jugoslavije. Režim je mogao za uzvrat ovog internacionalno renomiranog pisca, koji je 1961 nagrađen Nobelovom nagradom, koristiti kao voditelja kulture i tolerancije u Jugoslaviji. „Drug Ivo“ morao je povremeno posjećivati gradilišta i rudnike, i sročiti jednu ili dvije ideološki korektne parole. Dio građanske publike je bio ljut zbog njegovog oportunizma, čega ga čak ni biograf ne može potpuno osloboditi.

Ova duboka i sjajno napisana biografija o nobelovcu Ivi Andriću čita se kao jedan roman evropskog 20. stoljeća. Michael Martens stručno okuplja, život, djelo i epohu zajedno.

I postiže na koncu to, da poželimo ponovo čitati Andrića…

.

Prevod: Marko Raguž, Sarajevo, jesen 2024.