“Luna, kralja ponoći” volio sam čitati u pubertetskim, ponajviše srednjoškolskim danima.

Tek negdje prije odlaska u vojsku, 1981. godine sam saznao da je Frederik Ešton, pisac Luna – domaće gore list!

Da je novosađanin, da je novinar i da je urednik u “Dnevniku”. I da se zove Mitar Milošević.

S njim sam krajem 1982. godine u Novom Sadu napravio intervju,.

Na današnji dan (20. studenog), ali prije 65 godina na kioscima širom tadašnje države pojavio se roto-roman, s naslovnicom koju objavljujem, “Lun kralj ponoći” i s naznakom autora “F. Ešton”.

To je bio početak jednog izdavačkog fenomena koji u socijalističkoj Jugoslaviji nije nikad ranije, niti se je kasnije pojavio.

Pulp-romani domaćeg autora (ali bez lokalnih junaka i bez radnje koja se odigravala kod nas), akcijsko-kriminalističkog sadržaja, s odlično stvorenim glavnim protagonistima, koji su se tiskali u više izdanja (ona s početka 80-ih imali su nakladu od 120 tisuća primjeraka) i milijunskim brojevima prodanih primjeraka.

Upravo po “Lunu” je svoj naziv dobio “Lunov Magnus Strip”, po romanima o “Lunu” nastala je 80-ih istoimena strip-serija, u kojoj je kao crtač bio angažiran i naš Adam Čurdinjaković.

“Luna” je u knjigama manjeg formata 80-ih godina izdavala i “Istarska naklada” iz Pule, tu sam imao simboličan doprinos – pripomoć u inicijalnom kontaktu sa samim Mitrom Miloševićem.

Da utvrdimo gradivo: spomenuti “Lun, kralj ponoći” iz 1959. bio je šesnaesti po redu naslov u ediciji “Romani X-100” (s podnaslovom “Kompletan zabavni roman”). Izlazila je triput mjesečno, prvog, desetog i dvadesetog u mjesecu.

Ovo, premijerno (prvo) izdanje “Luna” nedavno sam slučajno nabavio / kupio – jedne kolovoške nedjelje na trešnjevačkom placu, na povratku doma. Platio sam ga, ni više, ni manje nego – 1 euro. Striček koji ga je prodavao nije bio svjestan kakav raritet ima u ponudi. Ono, kad Veljko ima “sreće”…