REKAO BIH DA MI JE ŽAO ALI TO NE BI KORISTILO
.
Bolje bi bilo da smo u školi učili
Kako bacati bombe
Na filmska platna opsjednuta uživanjem,
Da smo učili
Kako postaviti dinamit
U kazalište spletki,
Kako se uključiti u industriju za miniranje
Teorija zavjere…
Tako bi spasili
Ono što je stvorio umjetnik
U deliriju označavanja,
Ono bez čega ne bismo mogli biti sretni
I smireno meditirati u travi,
Tako bi spasili
Ono bez čega ne bismo mogli postojati svi zajedno
Na istom planetu
Ali ne i u istom svijetu.
.
Bolje bi bilo da smo otpočetka bili
Protiv autoriteta maske,
Protiv književne fikcije,
Protiv likovne apstrakcije,
Protiv nasilja i oplakivanja…
Bolje bi bilo da smo već kao mali
Orali i kopali zemlju,
Brojali zvijezde,
Ili da smo radili u tvornici
Držeći se samouvjereno i plemenito.
Tako bi postali intelektualci,
Duhovni otpaci znanja koje ne poznaje sebe,
Članovi komunističke internacionale,
Tako bi postali komesari koji sudjeluju u borbi,
Razumni ljudi korisni za revoluciju
-Okrenuti budućnosti.
.
Često razmišljam o odlasku iz realizma,
U realnost užasa ne-bitka u bitku.
U nesvjesno misli bačenih u smeće,
.
Onima koji vjeruju u znanje
Rekao bih da mi je žao ali to ne bi koristilo
Vjerovanje je kolaps falusa, mislim
Moramo što više znati kako bi prestali misliti da mislimo
Jer moć je udarac koji znanje zadaje
Našem ludom narcizmu
U trenutku izbacivanja samih sebe
Iz – svih nepoznanica zbilje.
radio gornji grad 
